Život je prekratak da bi ga proveo s kurcem u ruci

LOUDON, New Hampsire – Šok, bol i golem osjećaj gubitka koji je pomeo zajednicu automobilskih trkača nakon samoubojstva pisca Davida Fostera Wallacea potaknuli su NASCAR da otkaže ostatak sezone 2008. iz poštovanja prema hvaljenu, ali i problematičnu autoru romana Infinite Jest, zbirke eseja A Supposedly Fun Thing I’ll Never Do Again te zbirke kratkih priča Brief Interviews With Hideous Men

U znak sjećanja na Wallacea, kojega su njegovi tekstovi o otuđenosti, žalosti i korporacijskom sponzorstvu učinili autorom stoljeća u krugovima automobilskih utrka i koga je direktor NASCAR-a Brian France nazvao “vjerojatno najvećim američkim piscem koji se pojavio u posljednje vrijeme, a zasigurno najčovječnijim”, službenici nisu željeli komentirati kako će se odrediti bodovanje, a samim time i ovogodišnje prvenstvo.

Barem u ovom trenutku, vozačima je teško misliti na Sprint Cup.

“Tijekom utrke u nedjelju cijelo sam se vrijeme borio s nestvarnošću koju za mene predstavlja njegova odsutnost”, rekao je Greg Biffle, vozač #16 3M Ford Fusiona koji je pobijedio u utrci Sylvania 300 na trkaćoj stazi za automobile u New Hampshireu u nedjelju, što je bila prva u nizu utrka za kup, a on bi, prema tome, bio vodeći na prvenstvu. “Prvi sam put pročitao Infinite Jest kad mi je čovjek koji puni gorivo dao primjerak još 1998. dok sam bio početnik na Craftsman Truck Seriesu. Kombinacija lakoće i ozbiljnosti u njegovoj prozi istog me trena ostavila bez teksta. Bio je to pisac koji je volio divne, raširene, briljantno istaknute rečenice koje se protežu preko stranice poput neke vrste tekstualne biljke kudzu, a opet u svakoj rečenici osjetite njegovu želju da ispriča i prenese važnost svake pa i najmanje sitnice. Ne pretjerujem kada kažem da mi je, kad sam osvojio nagradu za Početnika godine te sezone, upravo David Foster Wallace pomogao imati na umu to postignuće, a samim time i cijeli život.”

“Preplavljen sam osjećajem, u nedostatku boljeg pojma, nelogičnosti”, rekao je Jimmie Johnson, vozač #48 Lowe’s Chevroleta, koji je među trkačima poznat i po svojoj navici dijeljenja Wallaceovih romana svojim obožavateljima. “David Foster Wallace je mogao shvatiti i izraziti tugu luksuznih krstarenja, svečanih sajmova, predsjedničkih kampanja, bilo čega. No empatija, humanost i suosjećanje, tako snažno da je izgledalo gotovo nesuvislo, prožimali su tu istu tugu kao vezivno tkivo mišiće, potvrđujući vrijednost svakodnevnog, borbe za banalno i istinito, priznavanja ironije koju se istovremeno odbija prihvatiti.”

“A sad ga više nema”, dodaje Johnson. “Oduzeo si je život. Sad se više ne možemo utrkivati.”

Djela Davida Fostera Wallacea ušla su u automobilske utrke sredinom 90-ih, u vrijeme kad je taj sport doživljavao gotovo geometrijski godišnji porast. No književno ozračje tog sporta bilo je pri kraju snaga, zapelo u nekoć blistavoj, ali izrazito zastarjeloj stilistici Toma Wolfea iz sredine 60-ih, čiji su bombastični eseji, naročito The Last American Hero Is Junior Johnson. Yes!, bili romantični i kvazielegični, alfa i omega obožavateljima NASCAR-a i svima sličnima. Utrke su bile zrele za nove ideje, a kada je nova generacija mladih vozača, poput Jeffa Gordona, stupila na scenu, noseći sponzorske znakove na svojim kombinezonima otpornima na vatru i s oštećenim primjercima Wallaceova romana Broom Of The System pod rukom, kristalno sjeme intelektualizma ubačeno je u prezasićenu otopinu američkog automobilizma.

“Odjednom je D. F. W. bio posvuda”, rekao je Dale Earnhardt Jr., vozač #88 Amp Energy Chevroleta, čiji se entuzijazam za Wallacea očitovao ne samo u ozbiljnom držanju nego i u tetovaži na njegovu lijevom ramenu, inspiriranoj romanom Infinite Jest. “Moj je tata bio protiv njega, zapravo, dijelom zato što je bio oporbenjak, a dijelom i zato što je već dugo bio Pynchonov obožavatelj. Ali bilo je to u redu. Ljudi su čitali V i Gravity’s Rainbow i, kvragu, nema ništa loše u tome. Sad, kad pomislim na to da nikad više nećemo pročitati nijedan Wallaceov roman… Ne mogu to shvatiti.”

“Sam David jednom je rekao da bi se ono što zna o trkama moglo ispisati osušenim Sharpie markerom na čep boce Coca-Cole”, rekao je šef NASCAR-a Mike Helton, koji je najavio otkazivanje sezone nakon što su ga na to potaknuli vozači i vlasnici timova izjavom koja je provizorno predložila da se Sprint Series 2009 nazove Racing Season Of The Depends Adult Undergarment kao referenca i znak odavanja duboke počasti Wallaceovu djelu, što je prijedlog koji trenutačno razmatra proizvođač pelena Depends, Kimberly-Clark. “Ali to nije bitno za nas kao čitatelje, kao ljudska bića.”

“Utrke, kao i književnost, čine velik dio života Amerikanaca i ne vjerujem da bi David Foster Wallace želio da to prenaglašavamo ili da se pretvaramo da su oni u bilo kakvoj ravnoteži”, dodaje Helton. “Bilo bi to groteskno. No koje god da je božanstvo, biće, energija ili nasumično društveno strujanje stvorilo automobilske utrke, stvorilo je ono i djela Davida Fostera Wallacea. I samo ih pogledajte. Pogledajte vi to.”

Iskoristi sve što ti život daje - masturbiraj

LYMPIA, Washington – Manje od 12 sati nakon što je posvetio cijelu subotu masturbiranju u slabo osvijetljenoj sobi mještanin Ian Schiler (25) savjetovao je svojeg prijatelja s kojim je izišao na užinu da “iskoristi dan”.

“Iskoristi dan, to je moj moto”, rekao je Schiller kao odgovor na dvojbu u kojoj se zatekao njegov prijatelj - da li da pozove van ženu s kojom radi, unatoč vlastitoj odluci od samo dan prije da radije pet puta samog sebe dovede do orgazma nego da vlastiti život obogati na bilo koji način. “Zašto se zatvarati od svijeta, čovječe? Samo jednom se živi.”

Schiller je zatim nakratko zastao da stavi sunčane naočale jer se njegove oči još nisu potpuno naviknule na normalnu dnevnu razinu svjetlosti.

Iako se suzdržao od tuširanja i mijenjanja donjeg rublja i čarapa tijekom svoga gotovo maratonskog samozadovoljavanja, Schiller je nastavio uzdizati u nebo važnost življenja života do kraja i ne traćenja ni minute dragocjenog vremena na ovom planetu.

“Moraš napraviti korak, čovječe”, rekao je Schiller očito se ne sjetivši mnogih sati koje je proveo izbjegavajući ne samo žene već i sve kontakte s ljudima i prirodnom sunčevom svjetlosti zbog ručnog stimuliranja samog sebe i povremenog drijemanja na stolici pred računalom. “Što, misliš da će ona jednostavno doći do tebe i pozvati te van? Samo naprijed. Nema ništa gore od žaljenja.”

Unatoč tome što je prethodni dan ignorirao tri poruke na svojoj telefonskoj sekretarici u kojima su ga prijatelji pozivali da s njima ide na plažu, na koncert na otvorenom ili na planinarenje kako bi mogao otvoriti nekoliko internetskih pretraživača raznih pornografskih videa i namjestiti ih da se simultano daunlodaju da ne bi došlo ni do kakvih prekida dok masturbira, Schiller je naglasio važnost proživljavanja svega što život nudi.

“Čitaj knjigu, napiši pismo, odi u muzej”, zijevnuo je Schiller još vidno izmoren pretjeranom onanijom. “Vjeruj mi, moraš upiti što više životnih ljepota prije nego tvoje vrijeme istekne. Koji je smisao života ako ne hraniš svoj um i dušu?”

“Moraš nastojati napredovati svaki dan”, dodao je Schiller dok je njegova zamrljana, zgužvana majica svjedočila njegovu neuspjehu da izvrši čak i najjednostavnije zadatke poput pranja rublja, kućanskog posla čije bi obavljanje ukralo dragocjeno vrijeme posvećeno brižnom rasprostiranju ručnika koji upija znoj izlučen njegovim golim naprezanjima dok sjedi na stolici, namještanju ekrana laptopa na pravi kut na stolu te pažljivom omatanju gotovo metar dugačkog toaletnog papira preko ukrućenog penisa umjesto dvaju rupčića jer je cijelu zalihu potrošio tijekom prošle ture masturbiranja.

Schiller je zatim napravio stanku u držanju prodike o prednostima napuštanja vlastite zone udobnosti kako bi brzo pojeo omlet od šunke i sira jer mu je tijelo bilo iscrpljeno zbog nedostatka proteina i hranjivih tvari; prethodnog je dana naime bio prisiljen pojesti samo dva mala obroka maslaca od kikirikija i ustajalih krekera kako ne bi naletio na svog cimera u kuhinji.

“Raznolikost je začin života”, dodao je.

Prema Schilleru, mnogi su od savjeta koje je dao općepoznati i mogu se povezati s velikom životnom filozofijom prema kojoj svakodnevne jade ljudskog postojanja ublažava kušanje bezbrojnih životnih užitaka i ispunjavanje vlastitih potencijala kao cjelovite osobe.

“Važno je pronaći nešto čudesno u svemu što radimo”, rekao je Schiller još jednom ne spomenuvši mnoge sate opetovanog i turobnog rastezanja vlastitih genitalija kojem se nedavno predao umotan u prljavi kućni ogrtač, lica osvijetljena samo tmurnim, hladnim svjetlom kompjutorskog ekrana. Nije nam dan dug život na ovoj zemlji, stoga ga moramo iskoristiti najbolje što znamo.”

“Život je prekratak da bi ga proveo sjedeći s kurcem u ruci”, dodao je Schiller.

S engleskoga prevela Maja Klarić