Marija Borovičkić  

Život umjetnosti u kornetu s Korčule

Na otoku Korčuli od 2006. godine djeluje siva) (zona, čije progresivne kulturne i umjetničke prakse bitno odstupaju od okvira cjelokupne kulturne ponude otoka i grada Korčule. U povodu nedavnih radnih sastanaka i prvih terenskih radova na projektima za 2014. godinu, razgovarali smo s multimedijalnim umjetnikom i kustosom Darkom Fritzom, voditeljem udruge te inicijatorom i koordinatorom otočke mreže organizacija koje promiču suvremenu umjetnost i kulturu, kor::net (Korčula Network).

Umjetnost pod vedrim nebom

Ostvarili ste sivu) (zonu kao organizaciju koja se aktivno i kontinuirano bavi progresivnom suvremenom umjetnošću, novim medijima i kulturnim i izlagačkim praksama izvan uobičajenih, najčešće vrlo hermetičnih lokalnih ponuda. Koji je njen programski koncept i područje djelovanja i kakve izlagačke prakse zastupa?

Osnovna djelatnost je podupiranje i promicanje suvremenog audio i vizualnog jezika urbane kulture te one s perifernih kulturnih pozicija, poglavito u mediteranskoj regiji; podržavanje i pomaganje umjetnosti koja kao svoj izraz koristi jezike suvremene umjetnosti, medijsku kulturu i nove tehnologije“, piše u čl. 11. statuta udruge. Siva) (zona nastoji pozitivno redefinirati poziciju kulturne periferije otoka na kojem djeluje, shvaćajući kulturu u proširenom smislu, što uključuje svakodnevne prakse, kulturnu i umjetničku produkciju, sagledane u širem društvenom i političkom kontekstu. Misija na lokalnom nivou je povezivanje lokalnog stanovništva kroz kulturne sadržaje i unapređenje likovne i medijske kulture otoka Korčule, kao i koordinacija otočke mreže kulturnih institucija kor::net. Novomedijska umjetnost, istraživački umjetnički projekti i suvremena umjetnost uopće, skoro su nepoznanica na otoku Korčuli te široj južnodalmatinskoj regiji. Projekti u galerijskom prostoru propituju međuprostor između “white cubea“ i “black boxa“, jedne od inspiracija imenovanja udruge siva) (zona. Primjeri su produkcija radova Fotovideo fotografa Borisa Cvjetanovića, video klipova snimljenih fotoaparatom, koji ne spadaju niti pod video niti pod fotografiju, već u prostor između. Također, Teorijski filmovi Transfera, koji su teorija u obliku video umjetnosti napravljena za TV medij. Galerijski performansi variraju od tradicionalnijih (Slaven Tolj) do krajnje eksperimentalnih na rubu znanosti i umjetnosti, kao što je performans koji se deset dana izvodio za po troje ljudi u smjenama: Sonolevitacija (D. Gelfand i E. Domnitch), gdje se zvukom levitiraju zlatni listići koji se, ozvučeni, koriste kao instrument za zvučni performans. Ostvarena je serija instalacija u javnom prostoru, od tradicionalnijih (Satelite Dražena Vitolovića, skulptura postavljena na fasadi zgrade u povijesnoj jezgri), video instalacija (Lanterna Joška Baćea, video svjetionik na punti Sv. Nikole, koja se promatra s mora te projekcija filma Zahod Mihovila Pansinija, na lokaciji gdje je snimljen film 1963. godine), svjetlosnih instalacija u urbanoj jezgri grada (Sandro Đukić, cijela kuća s crvenim osvijetljenim prozorima), do robota koji prosi na ulici (Sašo Sedlaček) i izložbe zvučne umjetnosti pod vedrim nebom (Radio-astronomy, zvučna slika svemira umjetničke grupe Radioqalia). Potiču se interdisciplinarni projekti, poput produkcije rada Andreje Kulunčić Komercijalizacija povijesti, koji propituje srednjovjekovni statut grada Korčule. a odvijao se na štandovima s jeftinom robom, gdje su korisnici dobivali suvenir u zamjenu za video intervju.

S obzirom na vaše česte selidbe i putovanja, te aktivno umjetničko i kustosko djelovanje u inozemstvu, ostvarili ste brojne međunarodne suradnje i nemali broj njih uvrstili u program sive) (zone. Koliko programa ili projekata siva) (zona ostvari na godišnjoj razini i koje biste međunarodne suradnje izdvojili? 

Program se do ove godine uglavnom odvijao tijekom ljetnih mjeseci, s obzirom da sam živio na još dvije lokacije, no otkad sam se početkom 2013. godine preselio u Zagreb, Korčula mi je puno bliža i putovanje jeftinije. Ostvarivano je od 3 do 8 projekata godišnje, u ubrzanom ritmu izmjena programa, ukupno 44 programa do sada koji su predstavili radove preko 60 autora iz 21 zemlje, dakle vrlo internacionalno orijentiran program. Ponekad su ostvarene i zimske rezidencije (npr. Adam Hyde s grupom ljudi je razvijao uputstva za “open software“) i jesenska radionica Time Inventor’s Kabinet: Satovi na pogon vjetra, u suradnji s Okno, Brussel, COL-ME, Bratislava i ESC, Graz. U svom nastojanju povezivanja mediteranske regije, predstavili smo grupnu izložbu Trans Adriatic Grey Area s druge strane Jadranskog mora, u Peskari.

Lagana, ali čvrsta struktura

Već spomenut i izuzetno zanimljiv projekt pod nazivom kor::net, čija je nositeljica siva) (zona, svojevrsni je kulturni “mobilizator“ otoka, mreža nekoliko udruženja s raznih mjesta na otoku, koja je ove je godine prvi put dobila financijske temelje za ozbiljnije djelovanje. Koji su njeni ciljevi i projekti i koje i čije prakse na otoku siva) (zona prepoznaje kao sebi bliske?

Kada je siva) (zona 2006. godine počela djelovati u gradu Korčuli, počeo sam sretati ljude bliske senzibilitetom i otkrio da postoji nekoliko organizacija kojima sam predložio da se umrežimo u neformalnu mrežu koju sam nazvao kor::net, skraćeno od Korčula Network. Tu je bila i šala da je kornet lagana ali čvrsta struktura koja nosi ukusnu poslasticu. U to doba na otoku je boravio i djelovao Festival Istruga koji je uz kampiranje promovirao kulturu mladih na vrlo dobrom i izuzetno zanimljivom nivou, naročito DJ kulturu raznih žanrova. Tamo sam “poslao“ sound performans Gem Sqash (Adam Hyde i Ntsikelelo Ntshingila), umjetnika koji je s drugim radom gostovao u galerijskom programu sive) (zone. To je bio prvi program kor::neta jer je bila riječ o zajedničkoj suradnji. Osim spomenutog festivala, u prvoj postavi kor::neta bile su Galerija moderne i suvremene umjetnosti Vela Luka i udruga Bašćina iz Lumbarde koja vodi galeriju 3VOLTA. U međuvremenu je Festival Istruga otišao s otoka a članice mreže su postali i Gradski muzej Korčula, Blatski fižuli iz Blata (od prošle godine) i Luško lito iz Vele Luke (od ove godine), te umjesto Galerije moderne i suvremene umjetnosti, njena matična organizacija Centar za kulturu Vela Luka. Riječ je o mreži u kojoj sudjeluju i nevladine udruge i ustanove u kulturi osnovane od općine ili od grada. Svi dosadašnji programi, kojih je bilo 20-tak, ostvareni su kroz postojeće okvire programa bez zasebnih sredstava, a od ove godine sama aktivnost mreže kor::net potpomognuta je sredstvima iz Zaklade Kultura nova, koja je omogućila da se ozbiljnije pristupi samoj organizaciji mreže i da se razvije nekoliko projekata koje vodi siva) (zona, koja je službeno od ove godine koordinatorica mreže, pri čemu sam ja osobno koordinator. Preko sive) (zone je inicirano nekoliko projekata koji su ciljano vezani za cijeli otok, a ne samo za lokaciju grada Korčule, tako da se upravo razvija jedno umjetničko istraživanje pod radnim nazivom Samoniklo jestivo bilje otoka Korčule čija je voditeljica Sani Sardelić. Terensko istraživanje još je u tijeku a vidljive rezultate očekujemo sljedeće godine. Također se razvija interdisciplinarni projekt Slučaj Blato: ciklusi promjene - učiti iz krizne situacije čija je voditeljica Sonja Leboš, koji se razvija u suradnji s arhitektonskim studiom KEK iz Budimpešte. Lokalna zajednica Blata je locus ponovljene ekonomske krize s početka 20. stoljeća kada je peronospora poharala vinograde i uzrokovala masovnu emigraciju. Projekt povezuje nekoliko zemalja, uvodeći novi tip participativnog modela umjetničke suradnje između eksperata, lokalnog stanovništva  i dijaspore. Sljedeći cjelogodišnji istraživački projekt je Kinematografija otoka Korčule, koji mapira sve vezano za film i otok, a kojeg vodi Ivan Ramljak. Svi voditelji projekata su i članovi udruge siva) (zona, dok je Sani Sardelić ujedno i djelatnica Gradskog muzeja Korčula, člana mreže kor::net. S druge strane, kor::net je počeo razvijati web stranicu koja sadrži i kalendar svih kulturnih događanja otoka Korčule i koji će biti otvoren za upisivanje svima zainteresiranima, tako da se tu svaka kulturna manifestacija može objaviti i da taj protok informacija na otoku bude bolje uspostavljen. Kako je “site“ dvojezičan, bit će također i koristan turistima koji su izuzetno bitan faktor otočkog života i ekonomije. Moj osobni stav prema turizmu (kojim su uglavnom svi opsjednuti na otoku, a u trenucima ekonomskog očaja i na republičkom nivou) je kritički jer uočavam tendenciju monoekonomije, koja je po definiciji osuđena na propast. Tako nešto se u krajnjem slučaju bilo već dva puta dogodilo u slučaju Blata o kojem razvijamo projekt.

Suradnja s lokalnom samoupravom

Glavna kulturna politika kor::neta je promocija suvremenosti u svim njenim segmentima, kroz kulturu i umjetnost, kao jedan doprinos shvaćanju kulture koje je vrlo tradicionalno i konzervativno u mnogim slučajevima. Turistička ponuda  gotovo isključivo je bazirana na prirodnim ljepotama i stoljećima starim vrijednostima kao što su gradske zidine ili neka kulturna i umjetnička postignuća iz minulih stoljeća. No i suvremenost također ima svoju povijest i jedan od projekata koji se za sada samo pokreće u sklopu kor::neta je mapiranje povijesno relevantnih događaja i institucija koji su promovirali suvremenost, a kakvih na otoku ima znatan broj. Navesti ću samo neke: Korčulanska ljetna škola filozofije / Praxis koja se održavala u Korčuli od 1963. do 1974. godine, Međunarodni likovni susreti u Veloj Luci od 1968. do 1972. godine, kroz koje se u mediju mozaika u javnom prostoru ostvario niz umjetničkih radova međunarodnih likovnih umjetnika, “sound art“ Luce Ferrarija, Almost Nothing, or Daybreak at the Seashore, ostvaren u Veloj Luci 1967. godine i projekt Turističko naselje Plitvine kubanskog arhitekta Ricarda Porroa uz sudjelovanje skulptorice Alinae Szapocznikow. Svaki od navedenih projekata posebno zaslužuje podrobnije istraživanje. Također, Gradski muzej Korčula godinama sakuplja zbirku suvremene umjetnosti autora s otoka Korčule, dok je Centar za kulturu Vela Luka usmjeren široj državnoj i međunarodnoj kolekciji suvremene umjetnosti, za što ima dobre temelje. Naime, nakon plimnog vala 1978. godine, Vela Luka u raznim donacijama dobiva radove domaćih i stranih suvremenih umjetnika, između ostalog i skulpture Henryja Moorea. Zbirka sadrži i radove Toma Gotovca, a konstantno se upotpunjuje radovima domaćih i međunarodnih suvremenih umjetnika agilnošću kustosice Rade Dragojević Ćosović. Dio programa kor::neta je i uspostavljanje suradnje s predstavnicima lokalne samouprave i poticanje razvoja promišljanja dugoročne kulturne politike otoka koja za sada ne postoji, a vrlo slabo je razvijena i na državnom nivou. Krajem ožujka održan je prvi interni sastanak mreže kor::net ove godine, dok se sljedeći planira u lipnju i to s predstavnicima lokalne samouprave iz cijelog otoka, načelnicima svih općina otoka i gradonačelnikom Korčule, te s predstavnicima turističkih zajednica iz cijelog otoka. Time planiramo i aktivno sudjelovati u kulturnom životu otoka koji će se, nadajmo se, osloboditi stega ljetne sezone i omogućiti svim stanovnicima i posjetiocima otoka da kroz cijelu godinu mogu uživati u dobro organiziranoj kulturnoj ponudi.

Osim navedenih dugoročnih i kratkoročnih projekata na razini cijelog otoka a unutar mreže kor::net, koji su ostali projekti i izložbe sive) (zone, koga ugošćujete i što planirate za ovo ljeto u samome gradu Korčuli?

Program za 2014. sastoji se od razvijanja tri istraživačka interdisciplinarna projekta (od kojih su dva međunarodna) tijekom cijele godine, kao i koordinaciju mreže kor::net. Izlagački / galerijski program obuhvaća predstavljanje 20 autora, od čega će osobno prisustvovati troje domaćih autora, jedna autorica iz Srbije, tri autora iz Australije i jedan iz Novog Zelanda. Uz prije navedene cjelogodišnje pripremne i istraživačke programe, podržane od Zaklade Kultura nova, tu spada i organiziranje izložbe Concretely Immaterial 2, planiranoj za 2015. godinu. Naime, HICA, the Highland Institut za suvremenu umjetnost, Inverness-shire, Škotska i siva) (zona održale su 2010. godine izložbu Concretely Immaterial u dva prostora, u Škotskoj i Korčuli. Obje galerije, HICA i siva) (zona, svoj redovni izložbeni program ostvaruju na udaljenim lokacijama (HICA na planini a siva) (zona na Korčuli), gdje dio gledatelja doživljava njihov program kroz elektronske medije, a ne kroz fizičku prisutnost razgledavanja izložbi. Izložba istražuje fizičku narav misli, nematerijalnog i virtualnog. Razmatraju se radovi koji koriste GPS “tracking“, interaktivni internetski rad koji koristi kao “input“ “real-time“ meteorološku prognozu i povezuje nekoliko lokacija. Obavljen je posjet umjetnicima u Amsterdamu, a slijede putovanja u Barcelonu i London.

Pristup pomorskom dobru

Što se izlagačkog programa tiče, koji bi trebao biti naša primarna djelatnost, ove godine smo od Ministarstva potpomognuti s najmanje sredstava od kada djelujemo. Probat ćemo se snaći, kao i uvijek, i ostvariti dvije “site-specific“ instalacije u galerijskom prostoru, Branke Cvjetičanin i Vanje Ilić. Nadalje, siva) (zona nastavlja s praksom pozivanja gostujućih kustosa koji oblikuju nove izložbe, posebno za specifični kontekst ove galerije, u kojem su do sada sudjelovali Dunja Blažević / Pro.ba, Sarah Cook, Kontejner, Geoff Lucas / HICA, Ana Peraica, Stefan Rusu i Ivana Meštrov / Slobodne veze. Ove godine kustosice Branka Benčić i Aleksandra Sekulić predstavljaju, prvi put u Hrvatskoj, grupnu izložbu Video, televizija, anticipacija koja predstavlja radove 12 umjetnika, umjetničkih grupa ili organizacija iz regije. Izložba u mom odabiru, Shortcuts, predstavlja autore iz Australije i Novog  Zelanda – Leah Barclay, Marry Ann Breeze / Mez, Ian Clothier, Stuart Foster, Pierre Proske, Nigel Helyer i Shannon Novak. Inicirat ću pri gradu Korčuli da zvučna instalacija Pierra Proskea, serija malih crnih kutijica sa solarnim panelima postavljenih na drveće koje proizvode zvukove nalik cvrčanju cvrčaka i diskretno bljeskanje, ostane postavljena i nakon izložbe, u trajanju od godinu dana, na lokaciji duž obale i na punti Sv. Nikole. To je ujedno i inicijativa da se građanima omogući pristup pomorskom dobru i šetnici uz more, koji je izvan ljetne sezone onemogućen. Takve aktivnosti se uklapaju u našu viziju balansiranog kulturnog života na otoku kroz prizmu suvremenosti tijekom cijele godine s jedne strane, a s druge kao poticaj za ostvarivanje građanskih prava kao na primjer pristup pomorskom dobru.