Životinjsko pitanje kao feminističko pitanje

Časopis Centra za ženske studije Treća iz 2000. godine, br. 2/vol. II, ponudio je tematski blok posvećen ekofeminizmu. Bio je to prvi takav tematski blok objavljen u nekom od naših znanstvenih i stručnih časopisa. Iz perspektive ekofeminizma nasilje nad Zemljom i nasilje nad ženama čvrsto su povezani. Razvivši se kao pokret u intelektualnim krugovima potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, ekofeminizam u sebi združuje feminizam i environmentalizam (zaštita okoliša), ne isključujući pritom ni djelovanje protiv rasizma, klasizma, antropocentrizma, specizma te drugih oblika društvene represije i nejednakosti. Istražujući razvoj pojmovnog sklopa ekofeminističke teorije i prakse, čitatelju postaje jasno da jedinstvena definicija ekofeminizma izostaje te da se njegovim prostranstvima s lakoćom prilazi iz različitih područja djelovanja, bilo da je riječ o akademskom radu, radu na društvenoj promjeni ili spiritualnoj praksi.

Nije iznenađujuće da su prilozi i prijevodi tekstova koji dolaze iz područja animalističkoga feminizma već odavno pronašli svoje mjesto u Trećoj (poput Identiteti feministkinje i aktivistice za prava životinja Snježane Klopotan i Feminizam, životinje i znanost Lynde Birke, Treća, br. 2, vol. VI, 2004., str. 282-291 i 128-161). Cjelovit pristup animalističkom ekofeminizmu posvećenom pravima životinja koji odbija prihvatiti patrijarhalnu hijerarhijsku dogmu o navodnoj “prirodnoj” dominaciji ljudi nad drugim životinjama sada nam je dostupan u posljednjem objavljenom broju toga časopisa.

Zooetika i politički status životinja

 Prvo lice životinjske jednine naslov je uvodnoga teksta Nataše Govedić i Suzane Marjanić, urednica novog broja Treće, kojim otvaraju tematski blok posvećen animalističkom ekofeminizmu. Kako same ističu, ovaj je broj usmjeren na promišljanje uloge prava životinja u eko/feminističkim smjernicama i razloga za angažiranost feminizma u pokretu za prava, odnosno oslobođenje životinja. Uz dva eseja i devet recenzija (većinom knjiga, ali i jednog zbornika, pa čak i filma) on donosi i sedam članaka u kojima se ogledaju analitički i teorijski pristupi te aktivistička stajališta autora i autorica o tematiziranim pitanjima zooetike i feminističkoga djelovanja.

U uvodnom dijelu čitatelju je predstavljena utjecajna literatura na engleskom jeziku koja svjedoči o različitim pristupima političkom statusu životinja. Navedene publikacije odnose se na institucionalnu ekologiju, feminističke ili politički kritičke orijentacije, kao i na recentne eko/feminističke članke o zooetici. Svakako, treba istaknuti zbornik radova Ecofeminism: Women, Animals, Nature urednice Grete Gaard iz 1993. godine, koji slovi kao prva animalističko-ekofeministička antologija posvećena pravima životinja iz feminističkoga rakursa. U navedenom je zborniku Josephine Donovan putem kulturalnoga feminizma ponudila  alternativu pristupima suvremene teorije prava životinja od kojih se jedan bazira na teoriji prirodnog prava, a drugi na utilitarizmu. Upravo ta autorica, zajedno s Carol J. Adams, u zborniku Animals & Women: Feminist Theoretical Explorations (1995) otvara pitanje feminizma i odnosa prema životinjama te feminističke perspektive statusa životinja. One uspostavljaju nov smjer u teoriji prava životinja utemeljen na feminističkoj etici skrbi. Njihov najnoviji zbornik iz 2007. godine The Feminist Care Tradition in Animal Ethics ukazuje na radikalan, kulturalni feministički pristup pitanju statusa životinja u androcentričnoj civilizaciji temeljen na feminističkoj etici skrbi za životinje. Carol J. Adams vodeća je svjetska mirovna aktivistkinja; poznata je i kao začetnica žanra feminističke zooetike, a njezin članak Rat protiv suosjećanja preuzet iz gore navedenoga zbornika prevela je Lovorka Kozole.

Treća koju imamo pred nama donosi i intervju s Karmen Ratković, suosnivačicom Centra za ženske studije, voditeljicom kolegija Ekofeminizam i duboka ekologija te urednicom ekofeminističkoga tematskog broja časopisa Treća iz 2000. godine. O počecima i razvoju njezina interesa za ekofeminističku teoriju i praksu, sintagmi životinjsko pitanje kao feminističko pitanje i aktivističkom djelovanju unutar potrošačke kulture s Karmen Ratković razgovarala je Suzana Marjanić. Sugovornice su razmotrile i stavove feministkinja u Hrvatskoj prema pravima životinja te različite istraživačke pravce animalističkoga ekofeminizma na primjeru stavova eko/feminističke animalistice Carol J. Adams i ekofeministkinje Val Plumwood koje je sučelila Mirela Holy u svojoj knjizi Mitski aspekti ekofeminizma (Zagreb, 2007).

Feminizam i aktivistički diskurs

Na različite pristupe etičkim pitanjima feminizma i aktivističke prakse prava životinja u Hrvatskoj ukazuju nam radovi dviju aktivistica Martine Staničić i Nine Ćorić. Aktivistica udruge Oslobođenje životinja Martina Staničić ističe povezanost opresije i nasilja nad ženama i životinjama u patrijarhalnom društvu. U svom članku kritički se odnosi prema kampanjama nekih organizacija, poput People for the Ethical Treatment of Animals (PETA), koje koriste ženska tijela u političke svrhe te napominje kako prava životinja ne smiju biti promovirana istim opresivnim i eksploatacijskim sloganima patrijarhalnog društva. Nina Ćorić iz udruge Prijatelji životinja odbacuje takve kritike pojedinih ekofeministkinja te govori o svom osobnom iskustvu i praksi njezine udruge u korištenju golog ili “gotovo golog” ljudskog tijela iz aktivističke pozicije, a s ciljem oslobođenja životinja.

Filozofski pristup razmatranoj temi donosi Hrvoje Jurić u tekstu posvećenu pitanjima transhumanističke etike i odnosa prema drugom. U svom članku autor promišlja transhumanističku etiku koja bi sagledavala ne samo interese čovjeka već i interese svakog živog bića te biocentrizam kao konceptualnu osnovicu za izgradnju etike “koja bi ‘pokrivala’ i ono ljudsko i ono neljudsko”.

Suzana Marjanić zainteresirala se za moguće razloge zbog kojih animalističke eko/feministkinje (uz izuzetke npr. Carol J. Adams i Marti Kheel) nisu posvetile dovoljnu pažnju osvjetljavanju medijski zataškane činjenice o utjecaju mesne i mliječne industrije na globalno zatopljenje. Autorica pritom propitkuje odnos ekofeministkinja prema poveznicama između žena i životinja, problematici prava, tj. oslobođenja životinja i vegetarijanstvu/veganstvu, te na kraju, i prema samoj eksploataciji Zemlje.

Žene - glasnogovornice životinja? pitanje je koje u istoimenom članku postavlja Mirela Holy, suprotstavljajući se pritom esencijalističkom izjednačavanju žena i prirode. Autorica ističe kako pojedine ekofeministkinje zastupaju životinje na izrazito akademski načelan i antropocentričan način te naglašava kako dovođenje prostora ljudske kulture i morala u prostor životinjskih kultura može sloviti kao još jedan čin agresije na ekološku i društvenu ravnotežu.

Ivanka Buzov u članku Postkolonijalni koncept i ženska ekološka alternativa pokazuje da se žene iz Trećeg svijeta koje se opiru zapadnim strategijama razvoja poljoprivrede u nerazvijenim zemljama i destrukciji okoliša, kako konkretnim aktivizmom tako i (eko)feminističkim stavom, predstavljaju jedan od najrelevantnijih primjera postkolonijalnoga feminizma, koji implicitno radi na razrješavanju dihotomije priroda/kultura.

Sve je povezano: prava ljudi i životinja

Na kraju nas čekaju prije spomenute recenzije (prikazi) knjiga koje tematski zaokružuju ovaj broj Treće. Prikazana su djela Integrating Ecofeminism, Globalization, and World Religions Rosemary Radford Ruether, Mitski aspekti ekofeminizma Mirele Holy kao i Kulturalni ekofeminizam: simboličke i spiritualne veze žene i prirode Marije Geiger, te posredno i Mit o matrijarhatu: o Bachofenovu “majčinskom pravu” i položaju žene u ranim društvima prije nastanka državne vlasti  Uwea Wesela.

Prikazani broj časopisa Treća ponudio je opširan uvid u pitanja koja tematiziraju animalistički ekofeminizam, ukazujući istovremeno na to da se etika zagovora prava životinja kod pojedinih ekofeminističkih teoretičarki i teoretičara znatno razlikuje. Bilo da je riječ o autorskim člancima ili prikazanim knjigama, objavljeni radovi daju atraktivan doprinos istraživanoj temi te čitatelja zasigurno neće ostaviti ravnodušnim. Također će ga navesti da se dublje zamisli nad citatom Pattrice Jones kojim urednice ovoga broja i započinju temu: “Zemlja je okrugla. Sve što se na njoj događa, događa se i unutar nje. Mistici su to intuitivno osjetili, a znanstvenici dokazali: sve je povezano sa svime. To znači da je stari anarhistički slogan – nitko nije slobodan dok su drugi zlostavljani – u potpunosti točan.”