Zločin koji je morao biti počinjen

Nate Patrin

Što više razmišljate o tome, to vam se čini ironijski prikladnije da je jedan od ključnih trenutaka u povijesti hip-hopa – kontroverzija oko prava na korištenje semplova i zvučne aproprijacije – nastao zbog tridesetdvogodišnjeg televizijskog producenta reklama. Steve Stein bio je puno više od običnog diletanta; kao polovica megamix dvojca Double Dee and Steinski bio je dovoljno duboko uključen u nastanak novog glazbenog žanra da bi utjecao na njega izlaskom epohalnog prvenca Lesson 1 (The Payoff Mix) 1983. godine. The Payoff Mix, stvar koju su sastavili i s njom pobijedili na natjecanju u remiksiranju, bila je prerada pjesme benda G.L.O.B.E. & Whiz Kid Play That Beat Mr. DJ, u koju nisu stavili samo uobičajene reference na plesne hitove kao što su Rock It i Last Night a DJ Saved My Life, nego su i ubacili različite zvukove – primjerice, dijalog iz Casablance, dijelove savjeta iz nekog plesnog tečaja i glas Little Richarda. Bilo je nevažno što nije bila riječ o virtuoznim DJ-ima i što su sastavili cijelu stvar pomoću osmokanalnog snimača i kazetofona; oni su prihvatili hip-hopersku tradiciju reformatiranja postojećeg materijala i pretvorili je u postmoderni luna-park.

Generaciji izrasloj na tridesetsekundnim obrazovnim filmovima Ulice Sezam i stimuliranoj stalnim mijenjanjem televizijskih programa prirodno je odgovarao Steinskijev recept za igranje slušateljskim rasponom pozornosti: postavi ritam, ubrzaj ga nekoliko puta da bi održao dinamiku i upleti gomilu tematskih, ponekad arogantnih semplova televizijskih voditelja ili političara, te na kraju reci: koga briga za tužbe. Već 1986. bilo je jasno koliko je legalno upitna i komercijalno nemoguća njegova glazba, kada je glazbeni kritičar Robert Christgau napisao članak o njegovoj glazbi za Village Voice pod naslovom Odličan plesni album koje ne možete kupiti, no pogodio je točno u središte kad je za njega napisao da je “vječno razočaran optimist koji i dalje smatra da zvukovi i prizori koji vibriraju u američkoj svijesti ne samo da ne spadaju pod zakon o autorskim pravima, nego da po prirodnom pravu pripadaju svakom građaninu.”

Iritantno poznat, no nesmjestiv old-school ritam

Nedugo nakon toga Steinski je objavio The Motorcade Sped On, plesni album o Kennedyjevu ubojstvu koji je teško stizao do svijesti Amerikanaca, osim ako je taj Amerikanac bio pretplaćen na New Musical Express koji ga je darivao čitateljima u obliku flexidisca. Ustavari, pošto je većina Steinskijeva materijala bila dostupna samo kao bootleg, best-of kompilacija na dva diska What Does It All Mean? 1983-2006 Retrospective čini veliku uslugu slušateljima time što skuplja njegov najbolji materijal na jednom mjestu – ne samo dobar dio solo rada, nego i kompletan 2002 BBC/Solid Steel rough mix Nothing to Fear, koji se općenito smatra jednim od najboljih mikseva posljednjih nekoliko godina.

Nothing to Fear može biti iznenađujući vrhunac ove kolekcije, čak i uzevši u obzir klasični materijal na prvom disku. Lijepo je čuti Steinskija kako stvara miks duži od nekoliko minuta – u ovom slučaju riječ je o malo manje od sat vremena ispunjenih gomilom ludih upadica i zvučnih šala, a u isto je vrijeme nešto na što se može plesati. Prepoznatljive melodije (Swan Lake grupe Blackalicious, Nellyjeva Country Grammar, De La Soul i The Art of Getting Jumped) polagano prelaze u nepoznate; čut ćete iritantno poznat, no nesmjestiv old-school ritam, što vas vrlo lako može izludjeti. Cijeli je album pojačan snimkama glasova koje guraju jedna drugu s puta i stvaraju multigeneracijsku struju svijesti: tu su Glengarry Glen Ross, Rocky & Bullwinkle, Groucho Marx, propovjednici, komedijaši te ispad Louisa Farrakhana koji izvikuje pred posjetiteljima konvencije Jack the Rappera 1980. godine kako se “bijelci bave kontrolom umova”. Tu su i zvučni efekti iz Zvjezdanih staza, komični upadi različitih zvukova i rekontekstualizirani pop-kulturalni koani i floskule: “this is a special magic”, “wait a minute – are you guys actually gonna go through with this thing?”, “the airwaves are sacred”. Steinski se ne srami svog statusa seniora na ovom miksu (pojavljuje se i glas koji uzvikuje “he’s old enough to be my father!”), no taj osjećaj susreta stare i nove škole hip-hopa čini da njegovih pedesetak godina izgleda potpuno nebitno – toliko se toga nalazi u ovom miksu da je nemoguće pronaći posebne znakove naginjanja obilježjima bilo koje obale, stila, područja ili generacije, ičemu osim samog hip-hopa.

Energičan ultramiks koji prelazi žanrovske odrednice

Dublji uvid u Steinskijev stil i zvučni identitet je, naravno, prisutan na prvom disku, na kojem možete pronaći standardne b-boy himne, kao i uznemirujuće, gotovo avangardne obrade mračnijih trenutaka američkog života. Do 1985. Steinski i njegov partner Double Dee stvorili su još dva dodatna Lessons albuma da bi ih dodali na The Payoff Mix. Ime albuma Lesson 2 (James Brown Mix) govori sve. U vrijeme kad je Roland 808 svojim zvukovima i dalje vladao produkcijom hip-hopa, bila je neobična zamisao kombiniranja uobičajenih hip-hop semplova (Apache, Double Dutch Bus) s gomilom raznih fragmenata funk hitova Jamesa Browna – trebalo je još jedino da se pojave Bomb Squad i dadu završni pečat novonastajućem žanru. Lesson 3 (History of Hip Hop) iz 1985. godine dodatno učvršćuje povijesnu važnost breakbeat aspekta ovog žanra preko mudro otetih Kennedyjevih citata (“the torch has been passed to a new generation of Americans”), sempla pjesme Planet Rock Afrike Bambaate i breakbeatova kao što su oni iz pjesme Scorpio Dennisa Coffeya i Dance to the Drummer’s Beat Hermana Kellyja & Lifea. Double Dee i Steinski napravili su desetljeće nakon svoje posljednje suradnje dva miksa: 1998. stvorili su hiperaktivni, elastični, gotovo transformirajući old-school funk-party remix pjesme Jazzy Sensation Afrike Bambaate, a 1999. Voice Mail (Sugar Hill Suite) - energičan ultramiks koji prelazi žanrovske odrednice. Te pjesme pružaju osjećaj vrtoglave sreće autora koji ponovno rade s klasičnim materijalom.

No, tu je i posljednja stvar, prethodno neobjavljena “Number Three on Flight Eleven”, koja spaja snimku poziva Betty Ong iz zrakoplova United Flight 11, otetog 11. rujna, s uznemirujućom ambijentalnom naricaljkom nalik na radove Briana Enoa, te je jedina pjesma na ovom albumu koja je teška za slušanje. Lesson 2 odgovara na pitanje postavljeno u nazivu ove kompilacije citatom Change the Beat Fab 5 Freddyja (“this stuff is really fresh”). No, osim njezina plesnog potencijala, riječ je i o duboko promišljenoj glazbi. Vjerojatno i ilegalnoj, što samo čini sve ovo zločinom koji je morao biti počinjen.

S engleskoga preveo Zoran Lazinica.

Objavljeno na  www.pitchforkmedia.com/article/record_review/50729-what-does-it-all-mean-1983-2006-retrospective.

Oprema teksta redakcijska.

Desetljećima je kultni heroj Steinski vladao kao prava underground legenda. Zbog nezgodnog zakona o autorskim pravima njegovi su se izrazito utjecajni old-school zvučni kolaži (nazvani Lessons) tajno razmjenjivali među DJ-ima i ljubiteljima hip-hopa, a nikad legalno nisu objavljeni. Izgleda da je na vrbi rodilo grožđe, jer je Steinski napokon počeo djelovati polu-legalno s What Does It All Mean? – esencijalnom retrospektivom na dva diska. Tim albumom Steinski zauzima mjesto izgubljene karike između kontrakulturalne komedije Firesign Theatrea i kulturnih diverzanata kao što su DJ Shadow i Cut Chemist. Steinskijeva estetika šaljivca uključuje gotovo sve: Jamesa Browna, Groucha Marxa, crtane filmove, stare reklame i sve ostalo što mu padne na pamet. (Nathan Rabin)