2.6.2005.

Russ Kick  

Žrtva krvi i sperme

tema broja

Poput Pierrea Guyotata, autora djela Eden, Eden, Eden, Jesús Ignacio Aldapuerta piše brutalno protuslovnu prozu koja se može uspoređivati jedino s djelima Markiza de Sadea. Aldapuerta je rođen 1950. u izrazito krutoj katoličkoj obitelji iz Seville . Potpuno je odbacio vjeru i sve ono što se u društvu smatra odgovarajućim i pristojnim. Dio života Aldapuerta je proveo u Srednjoj i Južnoj Americi, te na Filipinima, a prema nekim glasinama – koje ne moraju biti utemeljene – u životu se bavio svakovrsnim protuzakonitim djelatnostima. Godine 1987. umro je od gušenja nakon što je, navodno, zapalio vlastiti stan. No, mnogi tvrde da su ga ušutkali zgroženi katolici ili da je bio žrtva trgovaca drogom. Neki pak ističu kako on uopće nije mrtav… izgorjelo tijelo pronađeno u stanu navodno je truplo njegove ljubavnice, a Aldapuerta trenutačno živi negdje u Srednjoj Americi i radi na remek-djelu, adaptaciji de Sadeova izgubljenog djela Florbellin život.

Knjigu Oči tvori jedanaest priča, prva je engleski prijevod Aldapuertova djela. Uz de Sadea i Bataillea, riječ je o jednom od najsvetogrdnijih, najopscenijih i najvulgarnijih djela ikad napisanih. Kao što kratka opaska na poleđini knjige kaže: “Ovo nisu samo priče; riječ je o apokaliptičnim spisima prolupanog ateista koji Erosu i Tanatosu prinosi žrtvu krvi i sperme.”

Indokina govori o američkom pukovniku u Vijetnamskom ratu kojemu svaki tjedan donose po jednu, svježe ubijenu prostitutku. On polaže njezino tijelo na kartu Indokine i ševi svježe truplo. “U trenutku orgazma ševio je ne samo pothranjeno tijelo maloljetne kurve, nego cijelu naciju. Kroz nju je jebao sve one koji su netom poginuli, tisuće, desetke tisuća ljudi koji su ubijeni u tjedan dana otkako je posljednji put jebao mrtvu vijetnamsku kurvu”, kaže se u priči.

U priči Jin i Jang stanovnik bezimene zaleđene pustopoljine nalazi srušeni zrakoplov. Putnice – japanske žene – mrtve su i savršeno očuvane, pa se čovjek odlučuje zabaviti novim oblikom umjetničkog izraza. Svojim lovačkim nožem ženama vadi različite organe i od njih stvara različite uzorke. “Organi su bili poput golemih dragulja, izrazito hladni, tvrdi i zadivljujući. Lovio je među truplima; desetak minuta gomilao je materijal na željenome mjestu, a onda je polako sklapao uzorke, metar široke vitice i križne crte na ledu, nastojeći pronaći najugodniju kombinaciju boja i oblika. Čvrsta stisnuta crvena šaka od ženskih srca ležala je uz debele bijele cijevi od crijeva, a masne, ulaštene školjke bubrega ljeskale su se uz jedno plućno krilo prošarano blještavim plavim žilicama.”

Do sada neobjavljena priča Pornoglosa vjerojatno je najmučniji komad u cijeloj knjizi. Zamišljena je kao rječnik jezika izrazito pogodnog za stvaranje ultranasilne, sadističke pornografije. S obzirom na to da je pisana kao rječnik, u priči ne postoji radnja ili nešto slično što bi razvodnilo iskustvo čitanja nasilnih seksualnih činova. “Ka-: zapaliti stidne dlačice’; khe: (nesilovani) ženski anus; âmgkhe: muški anus’; ‘li-: odgristi bradavicu’; ‘mra-: ulijevati toplu tekućinu u vaginu; mokriti u vaginu; ‘rai: koristiti praznu očnu duplju kao spolni otvor, primjerice nakon kopanja očiju’; tsle: zvuk mesa koje se kida pod medicinskim kliještima; tako obrađena utroba.” Postoji stotinjak sličnih izraza, ali mislim da vam je jasno o čemu je riječ.

Uglavnom, dobrodošli u pakao.

S engleskoga preveo Višeslav Kirinić.

Objavljeno u Psychotropedia, ur. Russ Kick, Headpress, 2002.