#440 na kioscima

12.7.2013.

 

Žrtva princa Ive

U crkvi Sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu pronađena je ploča s drevnim epom
koji dokazuje da narod stoljećima sanja ulazak u Europsku uniju


Dike ter hvaljenja prelijepoj Evropi

Što s Kroacijom rajski ugovor sklopi.

Podaj, Bože, snage mojoj skromnoj ruci

Pisat o ljubavnoj, pretpristupnoj muci.



Ljubav prvo nasta u snu princa Ive,

Demokratskog vladara hrvatske njive,

Splitskog kumandira, zagrebačke dike,

Slavonskog mecene, dužda ljute Like.



U snu on ugleda lipoticu plavu,

Zvijezde joj u oku, miriše na travu,

Meka poput svile, kroz dušu ga gleda.

U Uniji svetoj Ivo joj se preda.



Opčinila si princa, ti krasna snašo,

Proć` će raj i pak`o ne bi li te naš`o!

Na konju vranu jaše kroz Zemlju cijelu,

Nađe je jedva, u dalekom Briselu.



Klekne Ivo pred nju, poljubi joj ruku.

“Postani kraljicom hrvatskome puku!”

Odgovara Evropa, ispunjeni sni:

“Na prosidbu ću pristat, uz uvjeta tri!



Predat ćeš mi Antu, franačkoga tâta,

Ugarskom ćeš Molu predat crna zlata,

U pržun ćeš krenut prije našeg pira,

I tek onda postat ću kraljicom Ilira!”



Sa suzom u oku, Ivo će joj na to:

“Pred noge bih ti prostro svog svijeta zlato,

Prodao bih dušu i đavlu i Bogu,

Ali želje tvoje ispunit ne mogu!”



Premda je Evropa princu Ivi sklona,

Bez žrtvenog ovna, ni svadbenih zvona!

“Na Kanarim` vrućim Ante naš se krije...”

Evropino lico ljupko se nasmije.



Preda on joj Antu, gospodara rata,

Pošalje u Peštu galon crnog zlata,

Lišen je slobode u Mozarta gradu,

Osuđen na kaznu, zarobljen u Hadu!



Vel`ka žrtva stvori našega junaka -

Princ Ivo ispuni tri uvjeta braka!

Radostan glas cijelim svijetom tad će pući,

Princ i Evropa u Uniju će ući!



Nigdje svijet ne vidje tako lijepu snašu,

Evropa na glavu stavi krunu našu.

Ori se uzvik od Iloka do Grada:

“Nek dugo nam poživi kraljica mlada!”



Tu Uniju slavi sva priroda, sav puk,

Svi ljudi, al` i zvijeri: medo, jež i vuk,

Pozvan je i Ante, slobodan ko ptica

Slavi se dugo u noć punu zvjezdica.



Samo netko tužno harmoniku svira,

Princ naš bez zemlje, mladoženja bez pira.

Od priče njeg`ve nek proplače i kamen,

Bogu dragom na svem budi hvala. Amen.

preuzmi
pdf