27.1.2005.

Ozren Ćuk  

Žrtve drugog reda

Tsunami koji je nedavno ubio više od 150.000 ljudi u Indoneziji, Maleziji, Sri Lanki, Indiji i Tajlandu također je uništio i mnoge životinje koje su živjele u najteže pogođenim područjima. Iako se broj umrlih životinja ne zna, izvješća govore da su valovi tsunamija ubili mnoge domaće i divlje životinje te da mnoge gladuju nakon što su se valovi povukli. Ipak, ova katastrofa otkrila je i neke nevjerojatne priče o načinu kako su neke životinje predosjetile katastrofu i uspjele u nekim slučajevima spasiti ne samo sebe nego i ljude. Prenosim neke tragične, ali i neke inspirativne priče reportera koji su svoja izvješća poslali s mjesta događaja.

Prestrašene, bez vode i hrane

U svojem članku Anubha Sawhney iz Times News Networka piše da je gubitak ljudskih života u tsunamiju bio golem i strašan, no, je li se itko potrudio izračunati broj životinja koje su također stradale u katastrofi?

Najteže su pogođene domaće životinje. "Mnogi vlasnici su napustili svoje kućne životinje. U nekim područjima mogu se vidjeti mrtve krave vezane za stupove i drveće", kaže Pradeep Kumar Nath, počasni predsjednik Društva za sprječavanje okrutnosti prema životinjama (Society for the Prevention of Cruelty to Animals). "Trebalo bi najprije pomoći napuštenim životinjama, pokopati umrle životinje, a ostale spasiti. Nužno su nam potrebni hrana i lijekovi za životinje." Aktivistica za prava životinja Maneka Gandhi kaže: "Napuštene i ozlijeđene životinje mogle bi umrijeti od gladi. Poslano je mnogo pomoći, ali, nažalost, gotovo ništa od toga nije namijenjeno životinjama."

Zdrave životinje – krave, koze, poniji i psi – razbolijevaju se zbog manjka čiste vode. Stoka se hrani trulom hranom i mnoge su probavile znatne količine plastike, što je znak budućih problema. "Poput ljudi, i životinje trebaju našu pomoć. Moramo skupiti novac kako bismo im osigurali hranu i utočište. Dva naša tima otišla su u pogođena područja kako bi procijenila štetu. Radimo s grupama diljem zemlje i koordiniramo njihov rad", izvješćuje Anuradha Sawhney iz PETA-e India. "Godinama smo pokušavali promovirati načine kako se ponašati u ovakvim situacijama. Potičemo ljude da uzmu svoje životinje sa sobom ako se moraju preseliti, a ako je to nemoguće, trebali bi svoje životinje osloboditi iz kaveza ili s lanca. Nadamo se da će ljudi razmisliti o posvajanju životinja lutalica."

U Tajlandu, u budističkom hramu koji trenutačno služi kao mrtvačnica, a i u drugim područjima pogođenima tsunamijem, gladni psi lutalice hrane se leševima žrtava, uspijevajući čak razderati i vreće za mrtvace. Veterinari pokušavaju očistiti područje pogođeno tsunamijem od pasa lutalica i poslati ih u utočište u zapadnom Tajlandu. Prije tsunamija psi vjerojatno nisu bili lutalice nego kućni psi čiji su vlasnici poginuli u katastrofi. Oni koji su preživjeli tsunami sada vjerojatno prolaze kroz razdoblje stresa, straha i traume.

Dobre kada pomažu, loše kada trebaju pomoć

Terri Crisp, predsjednik udruge Noah's Wish, piše o iskustvu jednog od timova u Sri Lanci: "U početku su ljudi bili iznimno neprijateljski raspoloženi kada smo psima ponudili hranu. Ta negostoljubivost je polagano popustila do 3. siječnja, kada je u područje počela pristizati stalna količina hrane i vode za ljude, ali i dalje sam mogao osjetiti značajnu konsternaciju i negodovanje ljudi prema onome što činim." Tim je bio u zajednici kada su pristigla izvješća o nekim teško ozlijeđenim konjima. Vozilo koje su vozili postrani je imalo plakate kojima su obavještavali ljude da oni stižu u pomoć životinjama. Kada je tim stigao na parkiralište, jedna žena se brzo približila vozilu i počela vrištati: "Kako se usuđujete pojaviti se ovdje kako biste pomagali životinjama kad ja ne mogu pronaći svoje nestalo dijete u ruševinama!"

"Misija naše organizacije je pomagati životinjama za vrijeme katastrofa pa smo se, naravno, odmah potrudili otkriti kako bismo najbolje ispunili svoju misiju u Aziji. To ipak ne znači da nismo jednako tako zabrinuti i za dobrobit ljudi. Noah's Wish se uvijek ponosila činjenicom da smo organizacija koja reagira na hitne slučajeve i koja naporno radi kako bi pomogla bilo životinjama bilo njihovim vlasnicima. Ali, u ovom dijelu svijeta većina ljudi ne gleda na životinje kao mi u Americi. U ovoj katastrofi doznajemo da su skoro sve životinje ostavljene da se snalaze potpuno same. Budući da sudjelujem u pomaganju životinjama u nevolji već 24 godine, duboko me žalosti kada vidim koliko je malo pokret za dobrobit životinja napredovao izvan SAD-a i Kanade što se tiče brzog i materijalno izdašnog potpomaganja životinjama kada se dogodi katastrofa. Iskreno se nadam da će ova nedavna katastrofa biti ona koja će napokon nagnati udruge za zaštitu životinja, pojedince, gradove i države da se bolje pripreme, ne samo da udovolje potrebama ljudi, nego i životinja."

Članak iz New York Timesa od 7. siječnja uključuje i priču o slonovima koji su turistima (nenamjerno) spasili živote. "Ove priče o slonovima u tsunami-regiji su ironične, uzimajući u obzir kako su pobjegli s turistima na sigurno ili kako pomažu u čišćenju. U Tajlandu, bebe slonovi koje su predodređene za turističku industriju otimaju od njihovih majki i lome im duh u postupku nazvanom Phaajaan. Drže ih u kavezima tri dana i muče. Mnogi umru. Majka svakog slonića je privezana u blizini kako bi slonić naučio da mu majka, kada je doziva, neće doći pomoći – slonić uči da je u potpunoj (ne)milosti ljudi. Zastrašujuće snimke ili fotografije Phaajaana možete vidjeti na www.helpthaielephants.com. Priče o slonovima koji pomažu ljudima daju nam priliku da govorimo o tome što ljudi u Tajlandu čine slonovima i što podupiremo ako jašemo slonove na putovanjima ili kad gledamo azijske slonove u cirkusima."

Životinje dijele sudbinu ljudi

U svojem izvješću za tisak od 13. siječnja 2005., Svjetsko društvo za zaštitu životinja (World Society for the Protection of Animals, WSPA), međunarodna humanitarna udruga koju je priznao UN i koja predstavlja približno 500 udruga iz cijeloga svijeta, kaže da njihovi spasilački timovi koordiniraju akcije spašavanja životinja koje se trenutačno provode u dijelovima jugoistočne Azije koji su pogođeni tsunamijem. Veterinari i stručnjaci za životinje iz WSPA rade zajedno s lokalnim udrugama za pomoć životinjama u Indoneziji, Sri Lanci i Tajlandu kako bi pomogli zaštititi napuštenu stoku i životinje za društvo, opskrbiti hranom i veterinarskom skrbi bolesne i ozlijeđene životinje te kako bi ustanovili privremena skloništa.

U Indiji su pogođena uglavnom ruralna područja s velikim brojem farmskih i domaćih životinja. Voda u tim područjima je nepodobna za piće, kako za ljude, tako i za životinje. Strahuje se od napada epidemije bolesti kod domaćih životinja kao posljedice loših uvjeta. Tisuće mrtvih životinja leže na plažama u području Madrasa. Mnoge farmske životinje umrle su u katastrofi, a preživjele hitno trebaju hranu. Postavljaju se kampovi za preživjele životinje koje hitno trebaju njegu, a u regiji već funkcioniraju i pokretne veterinarske klinike. U Sri Lanci već su stotine pasa cijepljene protiv bolesti koje se mogu proširiti nakon prirodnih katastrofa.

WSPA izražava zabrinutost da bi učinci ove katastrofe mogli imati ozbiljne dugotrajne posljedice za ovu regiju koja napreduje po pitanju zaštite životinja, ali koja se ionako već bori kako bi spriječila ilegalnu trgovinu divljim vrstama i bolesti poput bjesnoće.

Peter Davies, glavni direktor WSPA, kaže: "Skloništa za napuštene životinje i veterinarske ambulante uništene su u pogođenim područjima, a životinjska populacija je praktički desetkovana. Naš glavni prioritet sada je da učinimo što možemo kako bismo zaštitili preživjele životinje u regiji, od kojih su mnoge pothranjene, dehidrirane i podložne bolestima. Iako možemo samo nagađati o stvarnim razmjerima broja ljudskih i životinjskih žrtava, jedna stvar je sigurna – životinje dijele sudbinu ljudi koji su pretrpjeli tragične učinke tsunamija."