tema broja
Sukenick je namjerno svoju knjigu učinio teškom za čitanje, i to uz pomoć nekoliko trikova. Njegova prva žrtva je interpunkcija: minimalizira točku, isključuje zarez, a upitnik prepušta čitateljevu osjećaju za kontekst. Spaja beskorisne datume s većinom odlomaka u Prvom dijelu; svojim likovima u Drugom dijelu dopušta da preuzmu raznolikost imena koja zaluđuje, a u Trećem dijelu koristi se metodama oblikovanima na osnovi lingvističkog tour de forcea Jamesa Joycea, romana Finneganovo bdijenje. No, unatoč tim poteškoćama, 98.6 u stvari je vrlo uzbudljiva knjiga. Njezina tri dijela tvore jedinicu koja je koherentna onkraj tvrdoglavog odbijanja pisca da knjigu pretvori u esej. Prvi dio, nazvan Frankenstein, distopijska je noćna mora: izruguje se ne samo patetičnom čudovištu iz slavne knjige nego i služi kao ime za zemlju i predstavlja sve čudovišno, okrutno i ružno. Sukenick se osvrće na okrutnosti različitih vremena, s naglaskom na kulture Maja i Azteka. Usredotočuje se na pojedince u suvremenom Frankensteinu, nekoj vrsti fikcionalne obalne Kalifornije. Oni su pod snažnim utjecajem plemenskih bogova koji nemilosrdno upravljaju njima. Oni nemaju sebe. Žrtve su hedonizma koji je krenuo strahovito krivo. Čak i osjećajnost, manje nego seksualnost ili ljubav, postali su pitanje, zajedno sa svim ostalim, životinjskoge osjetilnosti.
Drugi dio, Children of Frankenstein, opisuje svijet komuna i pokušaje bijega iz Frankensteina. Obećavajuć i živih boja, uskoro tone u dezintegraciju i ludilo. Pripadnici komune mijenjaju svoja imena kako se njihove osobnosti rasipaju, a njihove seksualne veze stvaraju nepomirljive napetosti. Komuna je već na rubu propasti kada neprijateljstvo ostalih komuna, lokalnoga grada i nepoznati azilant dovršavaju njezinu propast. Završni dio, Palestina, Sukenickova je optimistična Utopija. To je zemlja u kojoj Arapi i Židovi prepoznaju vezu zajedničkog naslijeđa i žive zajedno u prijateljstvu; svijet u kojemu je neubijeni Robert Kennedy donio zdravlje društvu koje se održava lažima i kratkovidnim oportunizmom. Upravo na tim završnim stranicama narativni glas postaje joyceovski, a Sukenick iznosi zapanjujući primjer mogućnosti koje su sastavni dio tehnika u Finneganovu bdijenju. Zaključuje pomiješanom opaskom sublimnog i osobnog, iskustvom koje je i dirljivo i zastrašujuće.
Ovo nije laka knjiga a ni takva na koju će reagirati svaki čitatelj. Ali, za neustrašivog i pažljivog čitatelja, 98.6 je nezaboravan.
S engleskoga prevela Lovorka Kozole. Objavljeno na www.themodernword.com/reviews/sukenick.html.