Nešto je trulo u Pleasantvillu

Nešto je trulo u Pleasantvillu

Zvjerka

za jednu šumsku zvjerku

ležiš neobično blizu vatri

i poigravaš se posljednjim plijenom

koji te slijedio

čovjekolikom vjevericom

s jednim staklenim okom

pored vatre je mreža za ljuljanje

kojom se koristiš spretno poput mornara

u njoj si istraživač bezbrojnih nebeskih crvuljaka

nepomičan i skoncentriran na svako vrtloženje

u kapi nebeskoj

neustrašivi zapisivač priča u tebi

ne bira pravac kretanja

ionako se sve kreće u koncentričnim kružnicama

i završava u jednoj, te istoj točki

ovdje gdje su vatra i mreža

već neko vrijeme ti se prikradam

uz tamtamanje bubnjeva u pozadini

oprezno gradim plan kretanja

prije ili poslije

uho ću položiti na tvoj pupak

Novi poredak

prošlo je već dosta vremena

otkada si prvi puta dopustila da te utješi

kasnije je se riješit nisi mogla

bila je poput predugačkih rukava

stalno u prstima

uselila se u glavu zajedno s japanskim kuglicama

a olakšanje te podiglo poput balona ispunjenog helijem

skoro pa si i progovorila

onim naduvanim pačjim tonom

nekakvu pošalicu na svoj račun

o luster si objesila jabuku

i grickala je s rukama na leđima

pred ogledalom si se štipala za obraze

a mekoća te do suza nasmijavala

jednog dana otvorila si prozor

i mrtva hladna lansirala novi poredak

Amazonke

uvijek nekako dođe taj dan

žbuka krene otpadati sa zidova

i pojave se pukotine

kroz koje se jasno vidi da su pukotine

i zavraga onda cijeli spektar boja

kojim ih premazujete

i zavraga strelice

blagonaklono odapete u ruke i noge

ne bi li posrnule

i napravile šepav zaokret natrag

prema muzeju voštanih figura

i pripadajućih im goblena

zavraga

one su već uzele svoje igle za pletenje

i probole djevojku s krčagom

i dječaka s trubom

tako strasno da su čak i šukunšukunšukunbabe

obrisale hladni znoj sa čela

a do ovdje se čulo njihovo složno uimeisusovo

isto ono koje se s koljena na koljeno

prenosi stotinama godina

kao nasljedna bolest po majci

amazonke ih zamjenjuju

potpuno novim ushitima

same poput grete garbo na zalasku

Trčimo posljednji krug

Sve je pripremljeno

Žice na gitari zategnute

Petne žile isto

Naš crvuljak širom otvoren

U njemu izgreban leluja vrli novi svijet

Za stolom

Moj grimiz i tvoj ljupki oker spojeni u laktovima

U slobodno vrijeme

Rame uz rame

Trčimo naš posljednji krug

Lijevo uho sam izgubila nakon prvog pucnja

Starter bogami ne koristi ćorke

Opružena pred bradatim gospodinom

U haljini jednostavna kroja

Šutim u izobilju

Na pitanje

Jedem li još uvijek školjke

Kažem

Pustite to

Imate vi dovoljno svojih problema

Smrt nevjernog druga

isprva sam ga samo gledala

sklupčana na dnu kreveta

žmirkao je poput mačke

protresla sam ga i prislonila na uho

bio je zdravo kompaktan

znala sam da samo glumi kontuziju

pa ga premjestih u kuhinju

pod izgovorom da mu je tamo toplije

a onda zavirih kroz ključanicu

mirno je trošio svoje reckice

i dalje te ljubomorno krio

pa rekoh

hall 5000

tvoja odiseja je svršila

mislio je da se šalim

a ja sam ga lansirala

bez odbrojavanja

u jedan

pa u drugi zid

zajedno s tvojim slikama

i pustim riječima

ujutro sam dugo sakupljala dijelove

pored njega sam stavila njegov vjerni punjač

i spustila zastavu na pola koplja 

Opet voliš narančasto

tvoja peglica je tako prokleto plošna, kažeš

i zijevanjem usisavaš sva naša mjesta

u svoje debelo crijevo

vrijeme je da te gurnem u nekakav foto album

pa da sve postane stvar slučajnosti

da nam šanse budu 6/45

osjećam kako ti se ponovo lijepe tvoje narančaste stvari

za ruke i stegna

i kako mi sve češće mašeš bijelim rupcem s palube

a onda se praviš da je riječ o najobičnijoj papirnatoj maramici

znam

uskoro ćeš kazat nešto poput

dosta mi je ove vijavice

i zbit će se maca pored tople peći

a ja ću se pješice vratiti na sjever

peglica je ionako bila na dug

Veliki prasak

dok se replikanti ujedinjuju

pod istim stijegom

ti putuješ u novu galaksiju

do samog kraja svijeta

već odavno te zove žamor

na njenim trgovima

i huk najjužnijeg mora

kartu ti je dao revoltirani ciganin

isprpavši je iz šešira punog novčića

a onda ti je namignuo dečko poznat po koraku

(starci ga se odrekli na vrhuncu slave)

domaći u tebi su se promeškoljili od zadovoljstva

pred očima zatitrale nove i supernove

svemir je luna park

misliš u sebi

mjehurić sam na samoj granici svodova

zemlja je sada dovoljno daleko

a ti si dovoljno blizu

napokon će se dogoditi veliki prasak

Nešto je trulo u Pleasentvillu

nije me briga što si sve uzela

i što si moje bacila kroz prozor

nema tu ničeg bez čega se ne može

lijepo proživjeti dan

u svom malom grčkom restoranu

ja ću ti sama dodavati stvari od porculana

sve su redom nabavljane u 5 do 12

za male pare

slobodno razbijaj lutkice i vaze

otresaj po njima pepeo sa svoje cigare

noge prekriži na jastuku

ostavi otisak cipele na zidu

pogledaj u dno čašici

pa mi pričaj prostote

(znam da ih ima pod svim tim tilom)

pusti priče za malu djecu

nisi ih ti pisala

ne puštaj me natrag

nešto je trulo u pleasentvillu

Estetičarka

ne treba ti puno

dovoljno je da me samo okrzneš očnjacima

pa da mi se špekule iz džepova

raskotrljaju po cijeloj ulici

praćene mutnim pogledima bivših vlasnika

(dječaka iz susjedstva i poneke djevojčice sumnjiva morala)

u hipu se smežuram do suhe šljive

pa me peglaš cijelu noć

ne bi li ponovo postigla prirodnu veličinu

sreća moja što si takva estetičarka

Moja Frida

moja frida je odlučila otići

iako će joj se tamo vratiti astma i mrena

prorijediti obrve

a haljine ostati bez pruga i opruga

moja frida je odlučila otići

a tapetić trave koji sam vukla svuda za nama

gurnuti duboko u spremnicu

pored zaboravljenog chardoneya

(koji mi te trebao dovesti u postelju kobne noći)

naš zvjezdarij, pjeskarij i cestarij

nek prekrije stoljetna prašina

neka se osuše i smežuraju

neka ih pojedu moljci

nigdje jednoga traga o nama nisu sačuvali

ti pusti kilometri, te puste zvijezde padalice

naslikaj me, moja frido

sa slobodnim rasporedom rana i ožiljaka

da vidimo ima li smisla ostati

da vidimo što će uopće ostati

da vidimo treperi li to što ostaje

na kraju mi istresi malo cukra na rane

moja mala cuker–maherice

u prahu

Rez na pravom mjestu

Pitaš se od čega živim

I kako mi je ustvari

Na ovoj našoj putanji u obliku pereca

Ti si obla od uvijanja oko rasvjetnih stupova

Umorna od trgovine ugodnim dojmovima

Sve češće mi uvaljuješ robu s greškom

I  saopćavaš loše vijesti

Već si obezglavila priličan broj tratinčica

Ni jedne se ne sjećaš

Ja pamtim svaku koja me pomilovala

Pitaš se od čega živim

Živim od preciznih filmskih rezova

I ponekog zatamnjenja

Rez na tvoju rastvorenu košulju

Na tvoje noge oko moga struka

I porno usne

Rez prije svakog pokušaja bijega

Rez na nas dvije

Mekane i sjajne

Poput repića od škampi

Moj novi prijatelj

dovoljno je da se prekrijem preko glave

usred bijela dana

ili na bilo koji drugi način zastranim

pa da iz mraka dotutnji

moj novi prijatelj

isprva je samo zurio u mene

a kad netko tako uporno zuri

prije ili poslije mu se obratiš

ili ponudiš onim što ti se našlo u ruci

i možda ga se nikada više ne otarasiš

a možda nećeš ni htjeti

nije mu puno trebalo

i već je znao sva moja tajna mjesta

na kojima krijem kuba cigare i kožne rukavice

satima smo dijelili pogled na plafonjeru

i gravirali imena na pljoske

šutim o njemu

previše je zlobnika koji bi rekli

ah, shizofrenija

a on bi onda šiznuo od bijesa

i ja bih se možda pokolebala

iako znam da nitko od njih

nije tako dobar poznavalac

aerodinamike ljubavnika

Cepelin

jednom kad se naš cepelin spusti

širokim pokretom ruke 

pokupljenim u nekoj opereti

odapet ćeš strelicu

u krošnju cepelina

a stazu od hermelina

zamotat ćeš poput večernje haljine

i zadić je iznad koljena

kao da se spremaš otrčati kući

odaju te samo billbo bagins stopala

Nikada ne ostaješ

nikada ne ostaješ

tako da ni ne znam

u što se pretvaraš

nakon pola noći

i onih gegova za sretan kraj

moja pulčinelo

moja trbušna plesačice

moja kopelijo

moja pepeljugo

ja najčešće spavam sama

pa nikom ne smeta

što se iz mene po cijele noći

rasipaju crteži kredom

mali krokiji prethodne večeri

ujutro ih pronalazim svuda po sobi

i prije prve kave vješam na telefonsku žicu

a zatim čekam

Svi gradovi na razglednicama su isti

svi gradovi na razglednicama su isti

posebno noćne panorame

svijetla i prozori su raširena pojava

i znam da ćeš

pozdrave iz charlstona

i pozdrave iz mar de plata

nakon nekog vremena

ubacivati u ladicu nepročitane

mislit ćeš

pa otud si me već pozdravila, zaboga

jednom kad se vratim bit ćeš stara i zimogrozna

a ja ću te grijati pričama

o francuskim crkvicama

i rumunjskim maglama

hvalit ću se adresama zanimljivih stranaca

i fotografijom ulovljene sabljarke

a one kreolke iz new orleansa

tamo te nikada neću odvesti

sve su ti redom nalik