#440 na kioscima

189%2006


5.10.2006.

Omer Karabeg  

Razgovor s Mirsadom Ćemanom i Rajkom Vasićem

Treba li Bosna i Hercegovina biti federacija u emisiji Most Radija Slobodna Evropa razgovarala su dvojica visokopozicioniranih bosanskohercegovačkih političara: Mirsad Ćeman, član Predsjedništva Stranke demokratske akcije, najjače političke stranke u Federaciji BiH, i Rajko Vasić, član Glavnog odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata, najjače stranke u Republici Srpskoj


Gospodine Vasiću, vaša stranke i njen predsjednik i premijer Republike Srpske Milorad Dodik u posljednje vrijeme su u nekoliko navrata istakli da je budućnost Bosne i Hercegovine u federalnom uređenju i da Republika Srpska treba da bude federalna jedinica. Zbog čega smatrate da Bosnu i Hercegovinu treba organizovati kao federaciju?

– Rajko Vasić: Bosna i Hercegovina ne može da bude unitarna i centralizovana država, ne može da bude država na principu jedan čovjek – jedan glas, zbog toga što u njoj žive Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Svi ti narodi imaju i neke svoje veze sa teritorijama i ljudima izvan Bosne i Hercegovine, i to se mora prihvatiti kao prirodna, viševjekovna činjenica. Bosna i Hercegovina ne može da bude jedan kroz jedan, ona mora biti jedan kroz tri. Ona mora biti kuća za sve narode koji u njoj žive, ali i garancija njihovog opstanka. Svjedoci smo, nažalost, u posljednja dva rata – jednom svjetskom i jednom našem lokalnom, luđačkom – da su na sceni bile sile koje su htjele da nanesu zlo narodima kao kolektivitetima. Otuda strahovi koji se vuku kroz istoriju i to moramo uzeti u obzir. To nimalo ne umanjuje razloge za opstanak Bosne i Hercegovine. Nimalo ne krnji njene temelje. U opisu uređenja Bosne i Hercegovine ne mora da stoji riječ federalna, možda je primjereniji izraz decentralizacija. To je prirodnija odjeća za Bosnu i Hercegovinu od unitarističke i centralizovane.

BiH – stvarna ili fantomska država

– Mirsad Ćeman: Mi smo protiv ideje o federalizaciji Bosne i Hercegovine jer bi to značilo da su federalne jedinice države, a mi ne prihvatamo da administrativno-teritorijalni nivoi, kakvi su današnji entiteti ili kantoni, imaju bilo kakve prerogative nezavisne države. Mislim da je potpuno neutemeljena ocjena da nasuprot težnji za federalizacijom stoji želja za nekakvom unitarnom Bosnom i Hercegovinom. Ni Stranka demokratske akcije, niti bilo koji drugi ozbiljniji politički faktori u Bosni i Hercegovini nikada nisu težili ka unitarnoj državi po sistemu jedan čovjek – jedan glas.

– Rajko Vasić: Ne treba gledati na političku opciju decentralizacije kao na skrnavljenje države Bosne i Hercegovine. Uostalom, Bosna i Hercegovina nikada nije ni bila država. Mislim da Bosna i Hercegovina kao država postoji samo u glavama unitarista i centralista. Prema tome, ono što nije postojalo i što ne postoji nije moguće ni skrnaviti. Bosna i Hercegovina je tek poslije rata na neki način postala država.

– Mirsad Ćeman: Nevjerojatno je, gospodine Vasiću, da vi kao građanin Bosne i Hercegovine kažete da Bosna i Hercegovina nije postojala kao država. Ja znam u čiju korist se takve konstatacije izriču – u korist velikodržavnih projekata iz susjedstva. Međutim, nemojte zaboraviti da su i naši susjedi, države nastale raspadom SFRJ, isto tako u jednom trenutku imali diskontinuitet svoje državnosti, ali niko im ne osporava pravo da ponovo uspostave kontinuiteta. Zašto bi Bosna i Hercegovina, a nesporno je da je bila država, čak i duže nego neke susjedne države, imala manje prava svojih susjeda na svoju revitalizaciju i ponovnu uspostavu uspostavu svoje države?

– Rajko Vasić: Niko ne spori  da Bosna i Hercegovina postoji kao država. Uostalom, ona je međunarodno priznata. Mi samo govorimo o različitim načinima uređenja. A znamo i vi i ja koliko su drug Tito i drug Branko (Mikulić) dozvoljavali da se bude država.

–Mirsad Ćeman: To isto možemo reći i za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i Crnu Goru.

– Rajko Vasić: Bilo je države onoliko koliko su oni htjeli, odnosno koliko je Branko ulizički htio to da prikaže drugu Titu i Centralnom komitetu. Prema tome, nemojmo pričati te priče da je Bosna i Hercegovina bila država.

– Mirsad Ćeman: Kako nije? Pročitajte Ustav iz 1974. godine.

– Rajko Vasić: Mislim da nije tačno da su entiteti posljedica rata, posljedica pokušaja skrnavljena i degradacije bosanskohercegovačkog društva i države, barem što se tiče Republike Srpske. Republika Srpska je nastala prije nego to je došlo do zločina, prije nego što je došlo do Dejtonskog mirovnog sporazuma. Republika Srpska je činjenica, nije posljedica. To što Federacija Bosne i Hercegovine ni u kom smislu ne djeluje ni kao entitet, ni kao teritorijalna organizacija, ni kao zajednica dva naroda, ne može da ima uticaja na položaj Republike Srpske.

Ekskluzivitet jednog naroda

– Mirsad Ćeman: Federacija Bosne i Hercegovine nije zajednica dva već tri naroda jer su i Bošnjaci i Srbi i Hrvati konstitutivni narodi u Federaciji. Tako je i u Republici Srpskoj. Vi dobro znate da je to odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Problem je u tome što vi želite da Republika Srpska bude ekskluzivna teritorija samo jednog naroda – srpskog.

– Rajko Vasić: Ne tražimo mi ništa ni za jedan narod. Mi svakoga živog pozivamo, pa smo pozvali i gospodina Sulejmana Tihića da, ukoliko mu se ne sviđa koncept Bosne i Hercegovine koji mi nudimo, dođe u Republiku Srpsku i sam se uvjeri kako to izgleda. Biće gospodin čovjek, imaće sva prava, neće mu niko ništa reći. Ali da vam kažem, u Federaciji Bosne i Hercegovine danas živi samo 35.000 Srba, ne više. Ne kažem da je bolja situacija sa Hrvatima i Bošnjacima u Republici Srpskoj. To su činjenice. Stranka nezavisnih socijaldemokrata ništa ne zagovara, ništa ne traži, mi samo vršimo inventuru Bosne i Hercegovine.

– Mirsad Ćeman: Zašto biste vi vršili inventuru nakon što je stranka, čiji ste vi rival – Srpska demokratska stranka – vodila kampanju protiv povratka? Ako ste vi drukčiji od njih, kao što stalno tvrdite, zašto se ne zalažete za  obnovu nacionalne strukture teritorija Bosne i Hercegovine umjesto da podržavate one koji kažu ostajte tu gdje jeste da bi se etnička slika, koja je iznuđena ratom, cementirala? Zašto ne biste prihvatili da se promijeni naziv vašeg entiteta? Zašto tako grčevito branite naziv Republika Srpska, ako želite, kao što tvrdite, da se Bošnjaci i Hrvati vraćaju? Njima, očito, taj naziv smeta. Ne smetaju im naravno Srbi, već im smeta prizvuk ekskluziviteta.

– Rajko Vasić: Kada slušam neke agresivne političare, čini mi se da ćemo vrlo brzo doći do toga da im i Srbi smetaju. Ako stalno slušamo poruke da oni kojima se ne sviđa Bosna i Hercegovina, onakva kakvu su je neki zamislili, mogu da idu, tu se onda više ne radi o imenu Republike Srpske nego o opstanku Srba. Ako Reis kaže: “Mi smo Turci”, zna se kakva je to poruka.

– Mirsad Ćeman: Aludirate na izjavu mog predsjednika Tihića, koji, naravno, uopće nije rekao to što mu vi pripisujete. On je rekao da Bosna i Hercegovina treba da bude država svih njenih građana i, ako neko ne može prihvatiti tu činjenicu, onda mu, možda, preostaje da traži ambijent u kojem neće biti iritiran zajedničkim življenjem.

Referendum iz rukava

– Rajko Vasić: Mi ne želimo da prihvatimo ni kao poziv, ni kao alternativu, ni kao prijetnju, da jedan narod ide nekud iz Bosne i Hercegovine. Ali isto tako ne želimo ni da cijepamo Bosnu i Hercegovinu. Naša priča o referendumu nije priča o otcjepljenju, o pripajanju Srbiji, o ostvarivanju miloševićevske politike velikosrpskih budala koje su htjele velikosrpske teritorije. To je samo pokušaj da se na demokratski način rješavaju problemi koji očito postoje u Bosni i Hercegovini. Ne želimo da se Srbi u Bosni i Hercegovini svedu na nivo procenta Srba u Hrvatskoj ili na nivo procenta Hrvata u Bosni i Hercegovini, što je tragično. Jer, Hrvati u Bosni i Hercegovini su prepolovljeni, a možda i više od toga.

– Mirsad Ćeman: Ko kaže da bi se Srbi sveli na taj procenat? Zašto uopće smatrati da je teritorijalizacija jedini garant za opstanak naroda u Bosni i Hercegovini. Svaki pedalj Bosne i Hercegovine treba da pripada svim njenim narodima, a ne da postoje ekskluzivne teritorije samo za pojedine narode.

– Rajko Vasić: Teritorijalizacija kolektiviteta, teritorijalizacija nacije je jedini način zaštite nacionalnog osjećanja koji je pronađen od stare Grčke do danas. Boljeg načina nema.

– Mirsad Ćeman: Niste u pravu. Ima višenacionalnih država koje nisu teritorijalizirane. U Bosni i Hercegovini teritorijalizacija bi zapravo značila njeno negiranje. Stalno posezanje za referendumima zapravo bi vodilo ka samoopredjeljenju do otcjepljenja.

– Rajko Vasić: Ja mislim da je stalno pozivanje na referendum nešto što služi kao baba roga na sarajevskoj baščaršijskoj sećiji kako bi se plašili i Bošnjaci i međunarodna zajednica pričom da Dodik, eto, priprema teren za otcjepljenje i to će biti za mjesec, dva ili tri. Mislim da se ta sintagma o referendumu previše pojednostavljeno upotrebljava.

– Mirsad Ćeman: Ne treba je onda uopće ni spominjati. Što ste to spominjali?

– Rajko Vasić: To je Dodik pomenuo u jednom intervjuu kao jednu od mogućnosti, vezano za neki upit novinara o Kosovu. A onda je to sarajevska štampa dočekala i razglasila na sva moguća zvona tako da smo i mi bili iznenađeni koliko je to postalo hit tema.

– Mirsad Ćeman: Znate onu – koga su guje ujedale i guštera se boji. Zašto uopće dovoditi Bosnu i Hercegovinu u vezu sa statusom Kosova? Jer, mi u Bosni i Hercegovini apsolutno ne možemo utjecati na razvoj događaja na Kosovu, ali možemo urediti svoju kuću i napraviti je funkcionalnom. Možemo napraviti funkcionalnu državu koja će manje koštati od ove sadašnje koja je užasno skupa. Neko hoće da tom užasnom cijenom građanima ogadi Bosnu i Hercegovinu. Nadam se da vam to nije cilj.

Ratne stranke i ratna retorika

– Rajko Vasić: Molim vas, 99 posto Srba želi ovakvo uređenje Bosne i Hercegovine i to im ne možete oduzeti pričama o tome da je to skupo. S druge strane, nije samo jeftinoća nešto što drži državu na okupu. Treba pogledati realnost onakvu kakva jeste. Realno je da se u Bosni i Hercegovini narodi mrze. Mi se možemo praviti da to ne vidimo, kao kada nam je u onoj Jugoslaviji Milka Planinc, tadašnji predsjednik vlade, govorila da ima kafe, a mi svi čekamo u redu za kafu, šećer i brašno, međutim to nas ne može izvaditi iz problema u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi.

– Mirsad Ćeman: Gospodine Vasiću, konsterniran sam vašom tvrdnjom. Ovo što ste sada rekli možda sam mogao očekivati od nekoga iz Srpske demokratske stranke ili od radikala, ali zaista to nisam očekivao od jednog socijaldemokrate. To je dno politike koju zagovarate.

– Rajko Vasić: To su činjenice čiju potvrdu imate svakodnevno na fudbalskim utakmicama, na grafitima, u anketama i na drugim mjestima.

– Mirsad Ćeman: Možda to upravo rade oni koji su kreirali tezu o mržnji da bi je poduprli. Zašto vi ne pošaljete drugačiju poruku – da narodi u Bosni i Hercegovini nemaju razloga da se mrze. Hajde da pišemo i da dajemo plaćene oglase o međusobnom poštovanju i uvažavanju, pa ćete vidjeti promjenu klime. Zašto pristajete na takvu tezu?

– Rajko Vasić: Ja sam spreman, besplatno, godinu dana hodati po Bosni i Hercegovini kao čovjek-sendvič, s oglasom na grudima i leđima, u kome će se propagirati to što vi kažete, ali za promjenu stanja moramo imati kritičnu masu. Na našu nesreću, u Bosni i Hercegovini još uvijek imamo ratne stranke – Srpsku demokratsku stranku, Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zajednicu. One su jedan od generatora mržnje. 

– Mirsad Ćeman: U Bosni i Hercegovini nisu problem nacionalne stranke nego nacionalno isključive politike. Jer, dozvolite, vašu stranku, koju vi nazivate socijaldemokratskom, ja doživljavam jednako nacionalnom kao i neke druge, s tim što, evo, hoću da vjerujem da iste ciljeve ne biste onako brutalnim metodama ostvarivali. Prema tome, ta priča o nacionalnim strankama ne doprinosi rješavanju problema. Glavni problem su isključive nacionalne politike, a ne narodi u Bosni i Hercegovini i njihovi interesi.

– Rajko Vasić: Slažem se, ali nacionalne stranke su bile dobar humus za stvaranje nacionalnih paravojski, nacionalnih agresivnih politike i nacionalnih teritorija. Sjetimo se one čuvene parole Srpske demokratske stranke – prodaj kravu, kupi pušku, ne znam šta je bilo s druge strane. Taj humus je bio predobar i preplodan, pa je na njemu izniklo sve ono što se sada teško može iskorijeniti.

– Mirsad Ćeman: Ali, evo, ja bih želio da iz ovog našeg razgovora ode poruka da se može iskorijeniti to što ste vi nazvali mržnjom. Recimo da smo ponosni što smo Bošnjaci, da smo ponosni što smo Srbi, da smo što smo ponosni Hrvati, ali da možemo tražiti model zajedničkog života.

– Rajko Vasić: I mi želimo Bosnu i Hercegovinom koja će imati što manje poligona za mržnju. Naša politika je ovakva: ako se mržnja ne može iskorijeniti za tri ili četiri godine, za jedan mandat, hajde da ne otvaramo nove poligone na kojima će se ta mržnja manifestovati.

Očuvanje Karadžićevih tekovina

Da raščistimo pitanje oko referenduma. Zašto Republika Srpska u posljednje vreme insistira na referendumu? Vi ste, gospodine Vasiću, rekli da je povod za izjavu gospodina Dodika o referendumu bilo Kosovo. Međutim, gospodin Dodik je poslije toga rekao da je referendum neizbježan. Da li vi zaista želite referendum o samostalnosti u Republici Srpskoj?

– Rajko Vasić: Naša je poruka da, ako u Bosni i Hercegovini nema ravnopravnosti, onda ima samostalnosti. Dakle, tretiramo referendum isključivo kao jednu demokratsku, evropsku alatku. Ne kažemo da to postoji u ustavu kao mogućnost, ne kažemo da je to realna opcija za godinu, dvije, pet ili deset, o tim stvarima uopšte ne raspravljamo, ali kažemo da je to jedna demokratska, evropska, civilizacijska alatka za garanciju sigurnosti i opstanka Srba u Bosni i Hercegovini. Uopšte nismo isključivi, uopšte ne govorimo o referendumu kao o načinu za odlazak iz Bosne i Hercegovine, to nam nije ni na kraj pameti. Pripajanje Srbiji je posljednja stvar koju bismo zagovarali.

Da li to znači da biste referendum organizovali samo u slučaju da bude ugrožena ravnopravnost srpskog naroda?

– Rajko Vasić: Da, ništa drugo. Mi ne želimo da razbijamo Bosnu i Hercegovinu. Jer, šta bi bila posljedica razbijanja? Rat. Šta će nam to?

– Mirsad Ćeman: Bojim se da je pozadina čitave ove priče o referendumu zapravo jedna vrsta indirektne prijetnje – ako vi ne pristanete na model koji će značiti očuvanje Karadžićevih tekovina iz prošloga rata, onda mi idemo svojim putem.

– Rajko Vasić: Republika Srpska nije Karadžićeva tekovina. Karadžićeva tekovina su zločini i kriminalizacija Srba. Karadžićev koncept je kriminalizovana odbrana srpstva. To ne možete vezati za Republiku Srpsku i za Srbe. Karadžić je je zlo srpskog naroda. Stranka nezavisnih socijaldemokrata ne može prihvatiti da je Republika Srpska genocidna i zločinačka tvorevina i da je neko izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kao da u njoj nije bilo Srba. Mi taj teret ne želimo da vučemo sa sobom.

Da se vratimo početku emisije. Bosna i Hercegovina – federacija, da ili ne? Ako bi bila federacija, gospodine Vasiću, za šta se vi zalažete, da li to znači da bi trebalo da ima tri federalne jedinice – srpsku, hrvatsku i bošnjačku?

– Rajko Vasić: Ovo što ću sada reći ne govorim u ime svoje stranke. U svojim knjigama i tekstovima, nezavisno od svoje partije, ja sam se zalagao za treći entitet kao instrument, ne secesije i podjele Bosne i Hercegovine, već lakšeg razgovora i dogovora. Ako hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine kaže da su Hrvati u Bosni i Hercegovini podcijenjeni i izvan igre, to ne može biti normalna država. Moramo pronaći neke poluge za razgovor. Inače, nećemo doći ni do kakvog rješenja. 

– Mirsad Ćeman: Ja sam, naravno, protiv trećeg entiteta iz razloga koje sam već naveo. Ja sam za Bosnu i Hercegovinu kao decentraliziranu državu. Mi smo i u našem političkom programu, pošto ja govorim u ime Stranke demokratske akcije, to formulisali kao “zemlju multietničkih regija i lokalne samouprave prema evropskim standardima”. Čvrsto sam uvjeren da je moguće štititi i individualna i kolektivna prava i bez podjele na entitete. Pogotovo bi podjela na tri entiteta – uz ove priče da Srbi moraju imati neku vezu sa Srbijom, a Hrvati sa Hrvatskom – nužno vodila ka disoluciji Bosne i Hercegovine. Bošnjaci na to jednostavno ne mogu i ne žele pristati, a, vjerujem, i značajan broj građana ove zemlje.

Malo drukčija Jugoslavija?

– Rajko Vasić: Mislim da je najvažnije da nađemo način kako da ljudima izbijemo strahove iz glave. Ako imate neprestanu priču da Srbi mogu da idu iz Bosne i Hercegovine ako im se tu ne sviđa, ako imate Reisovu priču Mi smo Turci, normalno je da ćete imati strahove u Republici Srpskoj.

– Mirsad Ćeman: Za koga kažete da je Reis rekao da su Turci?

– Rajko Vasić: Za Bošnjake. Kad je nedavno raspravljao o tome šta su Bošnjaci, da li su Bošnjaci ili Muslimani, rekao je: “Znate, najbolje je da se smatramo Turcima”.

– Mirsad Ćeman: Ja za tu izjavu ne znam, ali Bošnjaci su Bošnjaci i nema govora o tome da se identifikuju sa Turcima i da nose teret višestoljetnog animoziteta. Prisjetimo se Mladićeve izjave u Srebrenici. Tu logiku treba izbiti iz glava onih koji hoće da Bošnjaci – ni krivi, ni dužni – danas plaćaju nečije račune.

Je li Bosna i Hercegovina dugoročno održiva država?

– Mirsad Ćeman: Ja apsolutno vjerujem da jeste. Ona nije historijski incident, već historijska nužnost, upravo na ovim prostorima. Postoji model i moguće ga je naći koji će potvrditi opstojnost Bosne i Hercegovine. I što vrijeme bude više prolazilo Bosna i Hercegovina će sve više opstajati. To je pokazao i ovaj protekli rat u posljednjoj deceniji 20. stoljeća.

– Rajko Vasić: Nad Bosnom i Hercegovinom stoji nekoliko upitnika i to moramo prihvatiti kao realnost. Naravno da je jedna od varijanti i održivost Bosne i Hercegovine. Samo ona ne može biti održiva ako se stalno bude insistiralo da stanovnici Republike Srpske na svojim leđima moraju da nose teret genocidnosti, agresije, kriminala i zločina. Stranke nezavisnih socijaldemokrata ne može i neće to nikada prihvatiti. Bosna i Hercegovina mora ići pažljivim putem, ukoliko želi da smanjuje upitnike iznad svoje glave. Jer, nažalost, postoji jedna činjenica, rekao bih crna rupa, na području bivše Jugoslavije. Sve su teritorije etnički čiste i sterilne, a u Bosni i Hercegovini treba da napravimo multietničku i multinacionalnu državu, kakva je bila Jugoslavija. Za to treba veliko umijeće, prije svega ovdašnjih ljudi.

 
preuzmi
pdf