Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca

Širina kulture jedne zemlje ili sredine može se mjeriti i po broju „tuđih“ mrtvaca kojima u čast gradske ulice nose ime, a koji upravo zbog svoje univerzalne veličine postaju ne manje i naši. U povijesti zagrebačkog urbanizma postoji određeni broj javnih prostora imenovanih po osobama koje nisu imale nikakve direktne veze s gradom i Republikom, ali veličina čijih je djela dio povijesti čovječanstva. Uz iznimku brojnih ulica nazvanih po nekim osobama (npr. Njegoš) ili toponimima (primjerice Jahorina) s područja bivših jugoslavenskih republika, a koji ipak nisu (bili) klasično strani, u Zagrebu danas postoji više od pedeset drugih ulica imenovanih po strancima, stranim državama i gradovima. Dakako, u gradu je i čitav niz javnih površina nazvanih po osobama koje nisu bile iz Hrvatske, ali koji su djelujući u zemlji postali dio kulture koju su i sami stvarali. Primjerice Slovak Šulek, Slovenac Vraz ili u Slovačkoj rođeni Penkala kojem je majka bila Nizozemka, a otac Poljak. Danas je najstarija zagrebačka ulica koja nosi ime po nekom strancu Masarykova, imenovana 1930. godine u čast prvoga predsjednika tadašnje Čehoslovačke, a čija je politička misao utjecala na čitav niz hrvatskih intelektualaca. Tomáš Garrigue Masaryk je još za života ulice dobio i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Masaryk je svoje ulice imao u Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji.

Imenovanje javnih prostora kao specifična grana urbanizma, osim praktičnosti, ukazuje i na društvene vrijednosti, odnosno civilizacijski standard neke sredine. Ulice kao mjesta komunikacije i kolektivnog pamćenja, bilježnica su nacionalne kulture. Stoga nije čudno da su osobe vladara gotovo u pravilu, kako drugdje, tako i u Zagrebu, imale svoje ulice koje su najčešće trajale koliko i oni sami. Prva javna gradska površina u Zagrebu službeno nazvana po nekom tko nije bio Hrvat ili iz Hrvatske bivši je Trg Franje Josipa (danas Trg kralja Tomislava), između ostaloga i tadašnjega hrvatskog kralja. Po novom vladaru bio je nazvan i današnji Trg žrtava fašizma, prvotno poznat kao Trg N, a koji se tijekom monarhističke Jugoslavije zvao Trg Petra I. Karađorđevića Oslobodioca kojemu je u čast, po ideji Ivana Meštrovića, umjesto spomenika izgrađen tamošnji umjetnički paviljon. Trg Aleksandra Karđorđevića nalazio se na današnjem Trgu maršala Tita. Ugarski kralj Ladislav, osnivač zagrebačke biskupije, tek od nedavno ima stube kod Dolca, dok Bela IV. još uvijek nema ulicu u Zagrebu.

Ulice nazvane po svecima

Nije neobično, s obzirom na činjenicu da u Zagrebu (i Hrvatskoj) općenito ima radikalno malo javnih površina imenovanih u čast znamenitih žena, a što je također određeni pokazatelj stanja sredine, da danas u gradu postoji tek jedna ulica nazvana po nekoj strankinji - ona Majke Tereze u Vrapču. U povijesti imenovanja gradskih ulica ostaje podatak da je uopće prva ulica u Zagrebu imenovana po nekoj ženi bila upravo po jednoj strankinji. Današnja Praška mijenjala je naziv nekoliko puta, a prvotno se zvala ulica Marije Valerije, po ženi austrijskoga nadvojvode Karla. Preimenovana je uslijed promjene političkih prilika po završetku Prvog svjetskog rata. Po svršetku Drugoga svjetskog rata nova stvarnost nameće nove vrijednosti, tako da je (ne samo) u Zagrebu došlo do opsežnijega preimenovanja javnih prostora. Svoje ulice dobivaju neki novi stranci, koji tada postaju dijelom svakodnevice. Trg generalissimusa Staljina nalazio se na kasnijem Lenjinovom, odnosno danas opet Trgu kralja Petra Krešimira IV. Ulica nazvana po gradu Moskvi, baš kao i Staljinov trg, nakon prekida odnosa Titove Jugoslavije sa SSSR-om 1948. godine preimenovana je isprva u Beogradsku, zatim u Proleterskih brigada, a danas je to ulica grada Vukovara. U gradu postoji i Vukovarska ulica, a nespretnih primjera duplih ulica ima mnogo. Kao posljedica političke 1948. preimenovana je i Ulica Crvene armije u Ulicu socijalističke revolucije, a danas je to ponovo Zvonimirova. Bivša se Lenjingradska sada zove Nova cesta, a do devedesetih ulicu su imali i Marx i Engels. Uz masovna preimenovanja ulica uspostavom NDH, potom i onom poslijeratnom, u povijesti Zagreba najopsežnije je bilo upravo ono devedesetih kada su najveći broj stranaca, nekih i posve nepravedno, izgubili svoje ulice. Primjerice, ubijeni kongoanski premijer i ikona afričke borbe za neovisnost Patrice Lumumba koji je ulicu imao u Sesvetama, a bio i jedini nebijelac u ukupnoj povijesti zagrebačkih, ali i hrvatskih ulica. Svoje su ulice imale i Rosa Luxemburg i Klara Zetkin na Savici te Maksim Gorki po kojem se prvotno zvao današnji Park Vjekoslava Majera. Više ne postoje ulice bugarskoga predsjednika Georgija Dimitrova i Wilhelma Piecka, prvoga predsjednika DDR-a. Prvi čovjek u svemiru Jurij Gagarin jedini je Rus koji još uvijek ima svoju ulicu u Zagrebu. U Prečkom, kvartu u kojem je većina glazbeničkih ulica, nekoliko je stranih, one u čast Nijemaca Beethovena i Handela, Mađara Bartoka, Finca Sibeliusa i Čeha Smetane. Ulica Ludwika Lazarusa Zamenhofa, Poljaka i autora Esperanta imenovana je 1953. kada je u Zagrebu održan Esperantski kongres. Veza Esperanta i Zagreba proizlazi i iz činjenice da je najstariji gradski međunarodni festival – PIF, osnovan kao esperantski. U Španskom, među književničkim ulicama je ulica Alberta Fortisa, Talijana koji je u svom Putopisu po Dalmaciji opisao hrvatske krajeve i ljude, a i prvi zapisao Hasanaginicu (po predlošku koje će puno kasnije nastati i prva bosanskohercegovačka opera). U Trnju, uz zgradu Njemačkoga veleposlanstva, ulica je prirodoslovca Alexandera von Humboldta. Ulica Giovannija Don Bosca nazvana je po talijanskom klerikalcu i katoličkom svecu, a nalazi se u blizini istoimene podsusedske župe. Općenito, ulica nazvanih po katoličkim svecima, a koji su etnički stranci, ima mnogo (sv. Matej, sv. Rok, itd.), ali obzirom na stoljetne veze s crkvom u Hrvatskoj te njihova hrvatskom jeziku prilagođena imena, oni u javnoj percepciji i nisu strani.

Filmsko podbrežje

U Novom Zagrebu u kojem je većina naselja imenovana po starim selima s toga prostora, sve su ulice u pojedinim kvartovima imenovane po smislenome modelu. Tako one u Zapruđu nose imena hrvatskih emigranata u Ameriku, u Utrinama su nazvane po povjesničarima, u Središću po osobama iz politike, Sopotu po arhitektima, itd. Ulica Williama Froudea nazvana je po engleskom brodograditelju koji je prvi dokazao mogućnost ispitivanja problema otpora i poriva brodova pomoću modela, a 1871. godine sagradio i prvi bazen za takva ispitivanja. Takav je bazen izgrađen u sklopu Brodarskoga instituta u Sigetu gdje su, uz spomenutu, i ostale ulice iz svijeta pomorstva. U naselju Travnom, sve su ulice po izgradnji imenovane po osobama vezanim uz astronomiju i zrakoplovstvo. Ulica partizanskih pilota kao i ona socijalističkoga narodnog heroja i pilota Viktora Bubnja preimenovane su, čime je izvorni karakter naziva u naselju izgubljen, a jedina preostala je Kopernikova, nazvana po Poljaku koji je izložio heliocentrični sustav kretanja Zemlje. U nadležnom je gradskom Odboru za imenovanja naselja, ulica i trgova na razmatranju prijedlog da se u naselju Sopnica-Jelkovec, a koje se upravo gradi, ulice imenuju po osam planeta Sunčeva sustava. Na lokaciji su predložene i Ulica svitanja i Ulica sutona. U središtu toga novog naselja nalazi se arheološko nalazište iz rimskoga vremena, a imena planeta proizlaze upravo iz rimske mitologije stoga bi predložene ulice asocirale i na povijest lokaliteta. Praksa da se ulice ne nazivaju isključivo po osobama i toponimima u Zagrebu postoji već odavno, pa tako primjerice ulice na Vrbanima nose nazive po mjesecima u godini, a one u Botincu nazvane su po fiktivnim likovima iz hrvatske književnosti.  Od ostalih novozagrebačkih naselja, u Savskom gaju postoje Naserov trg i Nehruov trg, imenovani u čast suosnivača Nesvrstanih, pokreta u kojem je Jugoslavija, a time i Hrvatska, imala najzapaženije mjesto u međunarodnim političkim odnosima u svojoj modernoj povijesti.

Aktualni prijedlog iz 2006. godine (kada je usvojeno arhitektonsko-urbanističko rješenje) da buduće novozagrebačko naselje Podbrežje, u blizini kojega je i prvo stalno kino s južne strane Save, postane svojevrsni filmski kvart, otvara mogućnost da uz predložene Oktavijana Miletića, Maksimilijana Paspu, Branka Bauera, Irenu Kolesar, Krešu Golika, Dušana Vukotića i Antu Peterlića, tamo svoje ulice dobiju i Walt Disney, čija je ulica predložena još osamdesetih, i Orson Welles, osoba čije ime spada u sam vrh svjetske kinematografije, a koji je privatno i profesionalno bio vezan uz Hrvatsku. Broj sada planiranih ulica u Podbrežju je ograničen, stoga u eventualnom prvom valu imenovanja svoje ulice ne mogu dobiti svi koji su ih zaslužili. Jedina postojeća zagrebačka filmska ulica ona je Arnošta Grunda, Čeha koji je bio glumac u Zagrebu, a najpoznatiji je kao autor prvoga hrvatskog filma Brcko u Zagrebu iz 1917. godine, koji se danas smatra izgubljenim.

Amerikanci

Najstarija zagrebačka ulica nazvana po nekoj stranoj zemlji (ili gradu) je Mletačka na Gornjem gradu, tako nazivana po Talijanima koji su u njoj živjeli. I možda najstarija donjogradska ulica – Vlaška (Vicus Latinorum), svoje ime također ima zahvaliti Talijanima koji su ju ispočetka nastanjivali. Svojevremeno je u gradu, na mjestu između Radićeve i Ulice pod zidom, postojala i Šostarska ili Nemška ves, tako zvana po Nijemcima koji su bili uglavnom postolari. Hrvatskoj susjedni veći gradovi koji svoje ulice imaju u Zagrebu su Ljubljana, Maribor, Sarajevo i Mostar. Ulice nazvane po stranim glavnim gradovima uglavnom vode u smjeru tih gradova. Beogradska koja se (na svojoj trećoj lokaciji) nalazila na istočnome dijelu današnje Slavonske, ukinuta je devedesetih kada je većina zagrebačkih ulica nazvanih po Srbima sramotno etnički očišćena (primjerice, ukinuta je ulica Đure Daničića, jednoga od 14 prvih akademika i osnivača HAZU). Tada je i Novosadska promijenjena u Petrovaradinsku. U gradu još postoje ulice nazvane po Pragu, Varšavi, Bologni, Mainzu i talijanskome Gualdo Tadinu, malome umbrijskome gradiću s kojim od šezdesetih vezu odražava gradska organizacija dobrovoljnih davatelja krvi s Črnomerca. Zauzvrat, u tome gradu postoji trg nazvan Zagabria-Črnomerec, što je jedinstveni primjer u svijetu da neka javna površina nosi ime po jednom od zagrebačkih kvartova. Ulica Francesca Tenchinija u Španskom postoji od 2003. godine i najrecentnija je strana ulica u Zagrebu, a nazvana je u čast bivšega gradonačelnika talijanskog Passignana. Tamošnja gradska organizacija dobrovoljnih davatelja krvi povezana je sa Susedgradskom, a posredstvom svoga člana i gradonačelnika, Passignano je devedesetih bio utočište brojnim hrvatskim izbjeglicama.

U gradu, osim ulice Bologne i grada Mainza, ne postoje pojedinačne ulice nazvane po gradovima prijateljima Zagreba, već uz Horvaćansku cestu postoji Park prijateljstva koji se odnosi upravo na gradove prijatelje (uz navedene to su još Brno, Cluj, Krakow, Kyoto, Leipzig, Lisabon, Pittsburgh, Plovdiv, Salzburg, Petrograd, Šangaj i Tromso). Od izvaneuropskih gradova koji imaju ulice u Zagrebu, samo je jedan i to Chicago čija se ulica nalazi u Borovju. U gradu postoji i niz ulica nazvanih po nekoj stranoj zemlji ili području. Bosanska i Hercegovačka ulica postoje od 1928. Bosna i Sarajevo te Slovenija i Ljubljana, kao susjedne zemlje, jedina su dva zagrebačka slučaja da ulicu imaju neka država i pripadajući joj glavni grad. Među najstarijim zagrebačkim stranim ulicama su i one nazvane neposredno po svršetku Drugoga svjetskog rata u čast zemalja saveznica – Britanski i Trg Francuske Republike, a tu pripada i Trg Franklina Delanoa Roosevelta, jednog od trojice vođa velike antifašističke kolacije i američkoga predsjednika koji je umro pred sam kraj rata. Nakon ubojstva J.F. Kennedyja i on je u gradu dobio svoj trg, a po izgradnji novoga američkog veleposlanstva u Buzinu, sami su Amerikanci predložili da se nova ulica u kojoj je smješteno veleposlanstvo nazove po predsjedniku Thomasu Jeffersonu, suautoru američke Povelje o nezavisnosti, dokumentu koji je jedan od najvažnijih tekstova iz povijesti ljudskih prava uopće.

Ukinuti Garcia Lorca

Najstarija „američka“ ulica u Zagrebu je Rockefellerova, nazvana u čast filantropa čijim je novcem izgrađena tamošnja Škola narodnoga zdravlja Andrija Štampar. Danas su Amerikanci najbrojnija pojedinačna skupina stranaca u ulicama glavnoga hrvatskog grada. Povijest zagrebačkih ulica bilježi i par danas nepostojećih imena trgova nazvanih po američkim predsjednicima. Prvi imenovani bio je Trg Georgea Washingtona koji se nalazio na današnjem Trgu hrvatskih velikana (Burze), a preimenovan je uspostavom NDH u Trg münchenskih (minhenških) žrtava. Za trajanja okupacije, današnja se Hebrangova, odnosno bivša Ulica Kraljice Marije (Karađorđević), u kojoj se u zgradi Moderne galerije nalazilo Talijansko veleposlanstvo, zvala Mussolinijeva – po poginulom Benitovom bratu Arnaldu. U Zagrebu je između dva svjetska rata postojao i Trg Woodrowa Wilsona, koji svoju ulicu još uvijek ima u Šibeniku. Također, u Rijeci postoji i Ulica Fiorella La Guardie, njujorškoga gradonačelnika koji je u Rijeci svojevremeno imao funkciju konzula.

Uz ulice nazvane po osnivaču Crvenoga križa, švicarskom nobelovcu Henriju Dunantu, i osnivaču Komunističke partije Italije Antoniu Gramsciju, a koja se danas zove Mahatme Gandija, ulice u naselju Gajnice su po izgradnji, sedamdesetih godina uglavnom dobile nazive po osobama iz ibero-hispanskih područja, pa su tako, između ostalih, oko Parka Federica Garcije Lorce bile one Salvadora Allendea i Che Guevarre koje su, s izuzetkom one nazvane po komunistu ali i nobelovcu Pablu Nerudi, preimenovane ranih devedesetih po zemljama iz kojih su te osobe dolazile, a od kojih su neke istodobno bile odredište brojne hrvatske emigracije. Danas u kvartu postoje Argentinska, Brazilska, Čileanska, Peruanska i Španjolska ulica. Meksičkom je ulicom nazvana bivša Ulica Adolfa Lopeza Mateosa, meksičkoga predsjednika koji je 1963. godine ugostio Tita kojem je u čast imenovan park u Ciudad de Mexicu. Josip Broz Tito i Nikola Tesla osobe su iz Hrvatske s najvećim brojem ulica u svijetu. Preimenovanjem središnjega Parka Garcije Lorce 2002. godine (u Park 101. brigade) bitno je narušen do tada, čak i nakon prvoga preimenovanja, održavan sklad ulične nomenklature u naselju. Ukidanjem parka nazvanog u čast jednom od najvećih pjesnika i dramatičara dvadesetoga stoljeća, a čija su djela praktički od nastanka prisutna u Hrvatskoj, Zagreb je svakako kulturno zakinut. Primjerena mjesta za nova imenovanja nikako ne bi trebala biti na štetu postojeće pozitivne tradicije, što ipak ponajviše govori o (ne)stručnosti tadašnjega sastava nadležnoga gradskoga odbora. Imena ulica, osim društvenoga, bilježe i prostorni razvoj, tako da bi nove nazive trebale dobivati neke nove ulice, što je normalna praksa u civiliziranim sredinama.

Darwinova ulica pored Vatikanske nuncijature

U Zagrebu (još) ne postoje ulice imenovane po nekima drugim izvaneuropskim zemljama u koje su Hrvati također masovno emigrirali kao što su Kanada, Australija, Novi Zeland ili Južnoafrička Republika. No, u Zagrebu ne postoji, primjerice, niti ulica nazvana po gradu Rijeci (prijedlog je da se Riječkom avenijom nazove buduća prometnica koja bi spajala novi jarunski most i Jadransku aveniju). Neki od prijedloga sa službene gradske liste za eventualna buduća imenovanja po strancima u Zagrebu su u spomen Oscara Wildea, Charlesa Darwina, Victora Hugoa, Goethea, Guttenberga, Dantea, u čast Kraljevini Norveškoj ili UN-u. Za Darwinovu je, povodom predstojeće obljetnice znanstvenikovog rođenja i objavljivanja teorije o evoluciji,  službeno predložena danas bezimena ulica pored Vatikanske nuncijature na Ksaveru. Vodeći računa o skupnoj prostornoj logici – zasebna je grupa ulica u Novom Zagrebu, koncentriranih oko Ulice Savezne Republike Njemačke, imenovanih devedesetih u čast zemljama koje su odigrale znatniju ulogu u međunarodnom priznanju hrvatske neovisnosti. Osim Njemačke, koja ujedno ima i najbrojniju hrvatsku dijasporu, i Vatikana kao istaknutijih, svoju je ulicu dobio i Island kao prva „nenovonastala“ zemlja uopće koja je službeno priznala neovisnu Hrvatsku, te Ukrajina kao jedna od prvih. Činjenica jest da je, nakon Slovenije, Republika Litva, iako i sama nepriznata u tome trenutku, zapravo prva država koja je priznala Hrvatsku, a koja nema svoju ulicu. Ovoj skupini može se pribrojiti i ulica Republike Austrije koja se nalazi u Donjem gradu, ali i kasnije imenovana novozagrebačka Ulica Jozsefa Antalla, nazvana u čast mađarskom premijeru iz ranih devedesetih. Istodobno, dok je većina naziva stranih ulica u gradu jasna, neke zagrebačke ulice zavaravaju, pa tako primjerice Dvoržakova nije nazvana po češkom skladatelju već u čast fizičaru Vinku toga prezimena, koji je samo dvije godine nakon otkrića rendgenskih zraka napravio prve takve snimke u Zagrebu. Homerska ulica na Jarunu nije nazvana po autoru Ilijade i Odiseje, a što se pogrešno navodi i u literaturi, već po selu Homer u Gorskom kotaru, na što ukazuje i činjenica da su ulice u njenoj blizini nazvane po drugim goranskim selima.

Anonimna akcija iz 2006. godine, kada je Avenija Gojka Šuška prelijepljena natpisima Ulica grada Den Haaga, ili postavljanje (privremene) spomen ploče dvojici pjesnika na spoju Nazorove i Kovačićeve ulice, pokazuje da su ulice svakako više od pukih ploča s natpisom. Ulice su oduvijek bile memorija grada, a bili one na pločama po gradu ili bez ploča, nazivi javnih površina jesu dio baštine i ostaju znak u povijesti prostora i kulture koja ih određuje.