Denker un Dichter terrible

Ah, taj Šnajder. Valjda je i njemu puna kapa što ga i dan-danas nemaštoviti itd. tisak, dapače tzv. stručni, titulira enfant terrible. Neš ti klinca od šest banki.

Bože moj, štošta smo prošli zajedno. Duuugo u Prologu – kamo me nije pozvao on, nego Mladen Martić, obnašatelj dužnosti glodura dok su drug rečeni odrađivali jnaovsku tlaku (tek toliko zarad materijalne točnosti). Ondak smo se kada-li-već samoukinuli, alias rascijepili na Prolog / Teorija / Tekstovi i Novi Prolog. Moja se parvitas pripicoknula, ne bi čouk povjerovo, Teoriji... koja je proizvela usve četiri broja, po Mihajlu Arsovskom dizajnirana magistralno, baš kao i - po njemu, a nakon Ratka Petrića, dizajnirani tada već pokojni Prolog. Ondak smo naprosto zgasnuli: čak ni eliotovski cvilež (whimper) čuo se nije, a o bang neka nam je sanjati. OK,  krajem ‘980-tih bili su čist drugi prioriteti. U tome mi je kontekstu bilo osobito veselo čuti, petnaestak godinica kasnije, da jedna od perjanica lokalne teorije izvedbenih umjetnosti imenuje Prolog “mrtvačkim glasilom”. Alaj mu ćufte. Ma da je barem opalio vlastiti atribut, a ne maznuo, da prostite, moj iz prijevoda Petera Brooka... 

Also, Šnajder. I tako njega početkom 1990-ih izblendalo iz Cekadea. Ne znam kako, nis vidla dokumente. Svakako, ošo čovac u egzil. U Nemecku, zemlju koja ci-eni i štuje Denker und Dichter. A naš je junak aždaha od slovotvorbe. Poštuje rok, poštuje žanr, poštuje opseg. Švapci se dakako raspamete, ne očekuju takvo što od balkanezera. A kad je posrijedi drama, nema kod Šaca cile-mile. Napiše, prevedu kompetentni, i eto ti. Zastupa ga Kippenheuer, koja firma nije ni mačji ni žoharski kašalj. 

U godinama – onima za nj šugavima – 1990-ima, i sveudilj, surađivali smo sustavno. Za radijski je Zoofon napisao podosta dramoletâ i pače ih uvrstio u knjigu (jednu od). A bormeš je i glumio u njima.

Kakav je Šac bio intendant? Pojma nemam. Niti me to, ruku na srce, zanima. Ionako će prosudbe varirati... kao uvijek. Meni je on pajdo s tri plus desetljeća staža, osoba čiji autorski output (pardoniram za anglizam!) cijenim veoma, i osoba koju – osim ako zastrani baš ogavno, što teško vjerujem da će se dogoditi – ne kanim izbrisati iz adresara.