Trpimir Matasović  

Deritualizacija glazbenog čina

U vrijeme prije izuma nosača zvuka i tehnologija koje su omogućile brži i jednostavniji protok svih vrsta informacija, glazba je bila povlastica relativno uskog kruga ljudi. Visoka umjetnost tako je bila dostupna, i to ne uvijek, samo Crkvi, plemstvu, i, nešto kasnije, određenom sloju građanstva. U današnje pak vrijeme, glazbom smo okruženi posvuda – ne samo u koncertnim prostorima nego i svugdje gdje dopiru zvuci koje izlaze iz CD-playera, radija ili televizije. No, ipak, glazbovanje uživo još je zadržalo određenu auru posvećenosti, a s njom i rituale posjećivanja koncerata i glazbeno-scenskih produkcija. Živa glazba tako i dalje, premda pristupačnija, uglavnom biva nešto čemu njezin konzument pristupa, a ne nešto što će njemu pristupiti i pokušati se izboriti za prostor u njegovoj svijesti.

Događaj koji ne može promaknuti

Jedan od pokušaja obrtanja ovakvih odnosa i deritualizacije čina stvaranja glazbe i njezine konzumacije predstavlja manifestacija Svečanost glazbe, koja se u više od sto zemalja svijeta održava svake godine na prvi dan ljeta. Osnovna je zamisao dovesti glazbenike u javni prostor grada i pokušati glazbom zaokupiti pozornost mahom slučajnih prolaznika. Već niz godina ta se manifestacija, u organizaciji Francuskog instituta i Gradskog ureda za kulturu, održava i u Zagrebu, no dosad nije uspjela ostvariti zapaženije rezultate. No, logističku potporu projektu ove je godine od Hrvatske glazbene mladeži preuzela Koncertna direkcija Zagreb , Grad je uložio veća sredstva nego ranije, i rezultati nisu izostali. Ovogodišnja zagrebačka Svečanost glazbe bila je tako događaj koji je teško mogao promaknuti bilo kome tko se tijekom dana kretao gradom. Kao svojevrsni teaser, kojim se glazbu nudi doslovno u prolazu, poslužili su u jutarnjim satima tramvaj s Brass ansamblom ZET-a te kamion s udaraljkaškim ansamblom Bing Bang.

Nakon podneva glazbenici su zauzeli neke od ključnih punktova u središtu grada, poput Trga bana Jelačića, Zrinjevca, Cvjetnog trga i Centra Kaptol, a nešto manje zapaženo programi su se odvijali i u nekoliko centara za kulturu.

Prolazniku-namjerniku tako su ponuđene najrazličitije vrste izvođača i glazbe, od Donna Lee kvarteta saksofona i revijskog orkestra članova Zagrebačke filharmonije do Hrvatskog baroknog ansambla i Orkestra Hrvatske vojske, od ansambla za ranu glazbu Minstrel do odlične afro-funk skupine Zoreil, koju čine glazbenici s francuskog pacifičkog otoka Reunion . Pritom osobito treba pohvaliti otvorenost manifestacije podjednako prema amaterima i profesionalnim glazbenicima, kao i prema glazbama u rasponu od klasične do raznih oblika popularne. Takva demokratičnost ponude omogućila je građanima da izaberu ono što ih najviše zanima, ali i da se zainteresiraju za one vrste glazbe koje im možda inače nisu u primarnoj sferi interesa.

Atrakcije za nogometne apstinente

Svjesni da je utakmica između Hrvatske i Engleske događaj koji će tog dana zaokupiti većinu Zagrepčana, organizatori su se nakon 20 sati povukli iz otvorenih prostora. No, onima kojima je glazba zanimljivija od nogometa ipak je ponuđen odličan after party u Kulturnom centru Centra Kaptol. Party je, za divno čudo, ipak bio vrlo dobro posjećen, a publika je nagrađena programom koji je trajao do dugo u noć. U njemu su bile sadržane neke od najvećih atrakcija Svečanosti glazbe, od zanimljivih etno sastava Afion i Rhythm Tribe do Lado electra, najnovijeg projekta Hrvoja Crnića Boxera, kojim se na za njega prepoznatljiv način kombiniraju elektronika i živi napjevi u interpretaciji članica ansambla Lado.

Svečanost glazbe tako je, u konačnici, bila događaj koji je uspješno intervenirao u prostor grada te dokazao da kvalitetna glazba ne mora nužno biti povlastica kulturnih elita ili specijaliziranih konzumenata, nego nešto što može i treba biti dostupno svakome.