Interkulturalni gradovi

Vijeće Europe pokrenulo je početkom 2008., zajedno s Europskom komisijom (Program kulture), projekt mreže interkulturnih gradova. U veljači 2008. izašao je prvi broj biltena pod nazivom Interkulturni gradovi koji u uvodnom dijelu postavlja nekoliko pitanja važnih za funkcioniranje gradova: Mogu li gradovi naučiti razumijevati kulturnu raznolikost kao šansu, a ne kao prijetnju? Kako gradovi mogu raznolikost učiniti svojom prednosti? Može li grad postati središte kolektivnog identiteta, premostiti etničke i religijske identitete? U okviru projekta o interkulturnim gradovima, više pokusno odabranih gradova, na primjer, Craiova (Rumunjska), Lublin (Poljska), Lyon (Francuska), Subotica (Srbija), Neuchâtel (Švicarska), analizirat će vlastite politike i razvijati transverzalne interkulturne strategije kako bi mogle odgovoriti izazovima svijeta u promjeni.

Pristup koji Vijeće Europe afirmira pokazuje da se kulturna raznolikost shvaća kao dinamičan proces koji se suočava s brojnim izazovima kao što su: (1) pokušaj reduciranja kulturne raznolikosti na “raznolikost kultura”, nasuprot interkulturnom dijalogu kao paradigmi otvaranja kultura, (2) korištenje kulturnih razlika u destruktivne svrhe/sukobe, (3) marginalizacija određenih društvenih grupa i naroda. Interkulturni dijalog znači interakciju, kao što naglašava Seyla Benhabib u knjizi The Claims of Culture. Equality and Diversity in the Global Era (2002.), “kulture se formiraju kroz kompleksne dijaloge i interakciju s drugim kulturama”.

Interkulturni dijalog u središtu

U ostvarenju interkulturnog dijaloga značajnu ulogu imaju mreže. One omogućuju upoznavanje i primjenu različitih pristupa problematici koja je svima zajednička, što vodi spoznaji o međuovisnosti kultura. Stoga Wolfgang Welsch navodi da su “kulture danas krajnje međusobno povezane i zapletene jedne u druge” (u Featherstone: Spaces of Culture: City, Nation, World, 1999.). Inicijativa Vijeća Europe u pokretanju mreže interkulturnih gradova u tom je smislu još značajnija.

Vijeće Europe daje širu (aproksimativnu) definiciju interkulturnog grada. Interkulturni grad ne zadovoljava se samim postojanjem kulturne raznolikosti, već je koristi kao izvor dinamizma, inovacije, stvaralaštva i razvoja. Raznolikost je srž njegova identiteta. Interkulturni grad prihvaća raznolikost kao normu, pravilo, i pomaže cjelokupnoj populaciji – manjinama kao i većini – u afirmaciji njihova nasljeđa i identiteta. Interkulturni grad oblikuje obrazovne, socijalne i kulturne politike, politike zapošljavanja i stanovanja kao i sve druge politike i javne prostore, omogućujući populaciji različitog kulturnog porijekla razmjenu, miješanje i interakciju na produktivan i stvaralački način. Strukture i mehanizmi javne konzultacije, rasprave i odlučivanje, predstavljaju kulturno miješanje zajednice i omogućuju bavljenje pitanjima kulturne raznolikosti. Interkulturni grad ne izbjegava kulturni sukob, nego ga prihvaća i razvija načine njegova rješavanja, često na razini samih građana. Politički lideri i mediji promiču razumijevanje raznolikosti kao prednost, potiču građane na takvo shvaćanje i na razvijanje zajedničkog identiteta zasnovanog na pripadnosti interkulturnom gradu.

Konferencija o interkulturnim gradovima u Liverpoolu

O interkulturnom gradu sve je opsežnija literatura, ovdje moramo spomenuti knjigu Phila Wooda i Charlesa Landryja (The Intercultural City. Planning for Diversity Advantage, 2007.), a također se organizira niz konferencija, na primjer konferencija o interkulturnim gradovima koja će se početkom svibnja održati u Liverpoolu kao službeni britanski događaj u okviru Europske godine interkulturnog dijaloga 2008. Cilj je konferencije pokazati kako različite kulture mogu živjeti zajedno i koje ekonomske, društvene i kulturne prednosti donosi njihovo miješanje i interakcija, što je, naglašava se i u biltenu Vijeća Europe, “ključno pitanje za odgovorne u planiranju i obnovi, za lokalnu ekonomiju, koheziju zajednice, obrazovanje i kulturne službe”.

Liverpool je ove godine Europski grad kulture i ovaj status nastojat će iskoristiti, piše Peter Stanford u The Independent, da prekine vrtoglavi pad privrednih aktivnosti. Promjena je evidentna, grad je u punoj preobrazbi. Svagdje su prisutne dizalice, završavaju se brojne gradnje, čak su se, nakon desetak godina, i brodovi vratili. Naravno, kod nekih postoji strah da će se, kada 1,7 milijuna posjetitelja Europskog grada kulture, koliko se očekuje, napusti međunarodni aerodrom “John Lennon”, grad Liverpool ponovo suočiti s padom. Međutim, cilj je prije svega ponovo dinamizirati grad koji sada ima veliku priliku predstaviti svoje stvaralaštvo, pjevače, pisce, glumce, glazbenike, a također i ostvariti projekt Liverpool One (koji se procjenjuje na gotovo jednu i po milijardu eura), što će pridonijeti globalnoj renesansi grada. Diskusije koje će se u Liverpoolu voditi o interkulturnim gradovima sigurno će predstaviti raznolikost i urbani život na nov način.