Neizvjesni putovi kulturnih politika

Nedavno je u Zagrebu održan međunarodni skup stručnjaka koji sudjeluju u radu Compendiuma kulturnih politika, dugoročnom projektu Vijeća Europe kojim su dosad obuhvaćene kulturne politike 39 europskih zemalja (uz Kanadu i Izrael). Dug je put prijeđen od Unescove Svjetske konferencije o kulturnim politikama u Meksiku na kojoj je istaknuta važnost kulturnih politika za razvoj – punih dvadeset i pet godina. U tom razdoblju zbile su se intenzivne političke, ekonomske i sociokulturne promjene u svijetu, posebice u Europi. Na kulturnoj razini one su se izražavale u novom poimanju odnosa kulture i razvoja, to jest, isticanju kulturne dimenzije razvoja, novoj interkulturnoj komunikaciji (stvaranju takozvane “civilizacije mreža”), jačanju regionalnog razvoja i kreativnih industrija, afirmaciji novih kulturnih identiteta.

Promjene u pristupima

Promjene su se, također, događale u pristupima kulturnoj politici. Kao jedna od najvažnijih preporuka Svjetske konferencije u Meksiku, navedena je potreba pokretanja istraživačkog projekta o stanju i razvojnim pravcima u kulturnim politikama i kulturnom životu. Projekt su provodili u razdoblju od 1991. do 1993. hrvatski istraživači okupljeni u svjetskoj mreži Culturelink sa sjedištem u Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu. Cilj je bio analizirati kulturne politike zemalja članica Unescoa na kraju dvadesetog stoljeća, te naglasiti promjene i pravce kulturnog razvoja. Danas, s petnaest godina distance, čini se da je shema kulturnih politika koju su postavili istraživači bila vrlo jednostavna: obuhvaćala je opće pravce kulturne politike, instrumente (zakonodavstvo, financiranje, administracija), sektorske kulturne politike, kulturne industrije, kulturni razvoj i međunarodnu suradnju. Shema je, usprkos jednostavnosti, omogućila uvid u promjene koje su se zbivale u tadašnjim društvima, osobito na komunikacijskom planu, u čemu su značajnu ulogu imale nove tehnologije informiranja i komuniciranja.

Istraživanje je pokazalo intenzivan razvoj kulturnih industrija (na primjer, u Latinskoj Americi), sve veću decentralizaciju odlučivanja i koordinacije kulturnih aktivnosti (posebno u uspostavljanju novih tijela za povezivanje administrativnih struktura i novih lokalnih institucija, na primjer, u europskim zemljama), jačanje privatne inicijative (na primjer, u Aziji), napore regionalne suradnje (na primjer, u Africi). Za istraživanje koristili su se odgovori na upitnik dobiveni od članica mreže Culturelink sa svih kontinenata, brojni dokumenti i studije međunarodnih organizacija, drugih mreža, institucija i nevladinih organizacija, te statistički podaci, na primjer iz Human Development Report. Svi podaci i dokumenti sakupljeni tijekom istraživanja predstavljali su solidnu osnovu za izgradnju baze podataka o kulturnim politikama. Uspostavljena shema, odnosno standardizirana metodologija nije ograničavala istraživače u njihovu radu, jer su na njoj gradili svaku kulturnu politiku kao zasebnu, ali otvorenu cjelinu.

Dvojbe Compendiuma

Preuzimajući ovu shemu, Compendium je proširio i raščlanio pristup istraživanjima kulturnih politika u europskom kontekstu. Tijekom godina, mnogobrojni novi elementi dodani su u strukturu kulturnih politika pojedinih zemalja s naglaskom na trendove i izazove koji obilježavaju suvremeni kulturni razvoj. Dodavanjem novih sadržaja, struktura predstavljenih kulturnih politika postala je znatno kompleksnija i iscrpnija u podacima koje nudi. Između ostalog, obuhvaćena je problematika jezika, zapošljavanja, manjina, društvene kohezije, medijskog pluralizma, a u novije vrijeme kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga. S obzirom na veliku važnost koju tematika kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga trenutno ima na svjetskoj razini, Compendium je uz uključivanje ovih tema u strukturu, osnovao bazu podataka najboljih praksi uspostavljanja interkulturnog dijaloga, te započeo proces praćenja implementacije Unescove Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza. U tom smislu, Compendium otvara nove istraživačke izazove koji uključuju proučavanje značaja i utjecaja Unescove Konvencije na razvoj nacionalnih kulturnih politika, strategija i zakonskih okvira.

Jedno od najvažnijih obilježja u Compendiumovom radu jest da postoji u virtualnoj sferi gdje je slobodno dostupan svima zainteresiranima za problematiku kulturnih politika (www.culturalpolicies.net). Koliko virtualno okruženje olakšava njegov rad, toliko ga otežava: mjerenje uspješnosti ovog kontinuiranog projekta nakon prvog desetljeća rada teško je provoditi s obzirom da još nisu razvijene metodologije koje bi utemeljeno mjerile utjecaj prijenosa informacija s virtualne u stvarnu sferu. Naime, sadašnja shema Compendiuma uključuje rad četrdesetak stručnjaka koji su mahom predstavnici državnih tijela iz zemalja koje zastupaju, što donekle dovodi u pitanje objektivnost plasiranih analiza i podataka. Upravo je nedostatak involviranosti civilnog društva i nevladinog sektora jedan od glavnih prigovora radu Compendiuma. Sadašnji način prezentacije kulturnih politika počinje stvarati zatvoreni krug komunikacije podataka između vladinih tijela i stručnjaka što se kosi s osnovnim tendencijama Meksičke konferencije koja je upravo promicala otvorenost kulturnih politika. To dovodi do krucijalnog pitanja kome je Compendium namijenjen, to jest, prema kome je usmjerena njegova komunikacijska strategija?

Ovo pitanje postavio je Robert Palmer, direktor Uprave za kulturu i kulturnu i prirodnu baštinu Vijeća Europe na međunarodnom skupu u Zagrebu, ističući potrebu za novom komunikacijskom strategijom i temeljitom revizijom strukture upravljanja i menadžmenta Compendiuma. Općenito, problemi sa strukturama upravljanja i menadžmenta su srodni novoj generaciji kulturnih organizacija koje djeluju u virtualnoj sferi (na primjer, kulturni portali i mreže), za koje kulturna politika još nije stvorila adekvatne okvire unutar kojih bi se organizirao njihov rad. Stoga su problemi upravljanja nerijetko praćeni teškoćama financiranja, što predstavlja novi izazov kulturnim politikama koje bi trebale što prije uključiti medij digitalne kulture kao osnovicu uspostavljanja međunarodne kulturne suradnje i interkulturnog dijaloga u današnjem svijetu. Dakle, Compendium, ma koliko bio zaštićen pod statusom projekta Vijeća Europe, izložen je stalnim promjenama i problemima jednako kao i ostale, po opsegu manje organizacije koje djeluju u nestalnom virtualnom okruženju. Vrijeme će pokazati koliko će Compendium uspješno odgovoriti izazovima promjena, koliko će uistinu obuhvatiti širi krug korisnika i razvijati konkretnu interakciju, prvenstveno između civilnog i vladinog sektora.