Pladnjevi s mesnim narescima bili su među najvećima što sam ih vidjela uživotu. To i dolikuje Sheratonu. I Šariniću
U običnoj najlon vrećici novije proizvodnje sadržaji su uglavnom providni. Zato posjetitelji raznih, posebice bogatijih, metropolinih domjenaka u pravilu koriste one starije, neprozirne i ponešto dublje. Ne samo da se ne proziru nego je u njih teže i zaviriti. Da je prehranjivanje na domjencima postalo prava sportska disciplina shvaća se već duže, ali da svaki zanat pa i taj ima svoje male tajne shvatila sam odnedavno.
Naime, još u prošlim desetljećima razni su aktivisti mjesnih zajednica skupljali pozivnice (upućene predsjednicima tih zajednica, koji u pravilu nisu imali smisla za kulturu) i revno posjećivali razna kulturna zbivanja. U što se sve to s godinama pretvorilo pokazuje primjer crnežene u crvenim cipelama koja se dugo godina predstavljala kao pripadnica jednog od susjednih "junačkih" naroda, a u novije vrijeme je Hrvatica s nekog otoka. Zapamtila sam je na prvoj izložbi mladog slikara prije dvadesetak godina. Držala je u ruci tufahiju i dok je uživala jedući je vikala je A što ga majka talentirana rodi! Gospođa je u međuvremenu postala takoreći kulturna činjenica, a nedavno se jednom mladom kolegi pohvalila kako će pokloniti desetak knjiga za Vukovar. S pitanjem: Hoćete li vi to zabilježiti i obavijestiti svoje slušatelje s tom sam se ženom skoro sudarila na jednoj od promocija u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Odlazila je s tri monografije Nikole Kolumbića Rote i dvije videokasete o istom!
Već poznatim posjetiteljima raznih priredbi početkom rata pridružila se žena u tamnoj odjeći s izrazito crvenim nosom. Zapamtila sam njezinu primjedbu nakon jednog domjenka sa slancima i čistim vinom: Ovi domjenci su postali siromašni. Još ću morati nositi u torbi svoju kiselu vodu.
Zapamtila sam i čovjeka koji grebe cigarete rečenicom: Bio sam na drugom mjestu pa su mi ostale. Molim vas... To da je bio na drugom mjestu jest istina. On je uvijek na svim mjestima. Zato bi bilo dobro da skrati ispriku i zamoli što treba.
Ipak, one nove tehnologije posjećivanja domjenaka shvatila sam na posljednjem, velikom i znamenitom. (Nije ni čudo. Uobičajeni posjetitelji i događanja i postdogađanja u novije vrijeme bogatiji su za nove ljubitelje postdogađanja. Sasvim nove.) Slučajno vidjevši čovjeka s ovećom platnenom vrećicom na dvije ručke, kao hrčak prikupio je nekoliko žemlji, suhljih kolača na papirnatom tanjuriću, meso zamotao u salvetu i onda sve to uredno poslagao u platnenu vreću. Na dnu vreće bile su grude bijelog papira. Uvjerena sam praznog. Ali to je bio način da uđe s vrećom u kojoj već nešto nosi i na taj način mnogo ležernije prikupi hranu. Uredno je složivši s puno salveta, odložio ju je pored noge od stola i počeo jesti. Shvatila sam i neke poučke njihova iskustva: najprije napuniti vreću jer bi hrane brzo moglo nestati. Tek tada pristupiti trenutačnom hranjenju. Uredni gospodin, vlasnik platnene vrećice u čistom teget kaputu očito je poznavao bolja vremena. Na domjencima on je tih i zaposlen. Njegove godine pokrivaju iskustvo i smjernost. Pozdravio se samo s mladićem u neurednom kožuhu koji još rabi tehnologiju punih džepova. Treba li reći Hvala Bogu na činjenicu da je toga dana hrane bilo u izobilju. Bez obzira na korizmeni Petak, pladnjevi s mesnim narescima bili su među najvećima što sam ih vidjela u životu. Razne vrste kolača među najboljima. To i dolikuje Sheratonu. I Šariniću. Koji je u bogati domjenak uvio propagandne (što im ne oduzima autentičnost) poruke razgovora sa Slobodanom Miloševićem. Onih od 1993. do 1995. odnosno 1998. Od vremena kad se, kako je rečeno, prestalo razgovarati u zgradi Jugopetrola i prešlo na rezidencijalne susrete. To što bi građane ove zemlje zanimali oni, za nju presudniji, razgovori u Jugopetrolu i u vezi naročito s petrolom - to je problem građana. Svatko izabire razdoblja koja hoće. Ne treba miješati kruške i jabuke - poručeno je s predstavljanja knjige. Ne treba miješati meso i kolače - misli osiromašeni građanin s platnenom vrećicom na domjenku.
Komunisti su imali uzrečicu: To je nama naša borba dala.
Nažalost, i nama je naša. Potpomognuta pregovorima.