Prikladno mjesto

Panacea

Ne poznajem drugačije a znam samo da smo

Sada prazna igra riječima nisam

Dorasla vjenčanjima u pet mrzim vjenčanja

U pet bezglave degustacije do dugo u noć

Buket do ponoći uvene sakrivam svoje

Deformirano tijelo iza hrpe došljaka

I proždrljivih gostiju

Ručak na stolu u nedjeljno jutro priželjkuje

Ono dvoje što oskudijevaju u ljubavi

Ona vuče oltar za sobom on

Razočarano poseže rukom u džep

Ne bi li našao lijek za sve.

Neshvaćenost

Sad me darivate osmijesima ne stanu mi u

Ovu polaroidnu glavu koju nosim svuda

Sa sobom utjeruju mi strah u

Kosti svojim čeljustima kako se samo

Paralelno pomiče njih desetak

Kao da će me zakačiti njima kakvi bi to

Tragovi od zubi ostali po meni cijelo tijelo

Izujedano najveći organ oštećen a još uvijek

Potajice pratim komu se osmijeh

Upečatio na licu

Ovi čavlići koji drže flash na mojoj glavi

Učvršćen pomaže da bolje osvjetljujem

Svoja noćna hodanja po autocestama paze na mene

Svi davno su prometnice bile zatvorene a sad

Kao da odustaju polagano od mene nisam im

Više na putu znam tko me čeka na

Drugoj strani evo sad ubrzavam korak

Samo što ne potrčah osjetim udubljenja na asfaltu

Sustižem ga polako i u zadnji čas  me

Zatvoriše smetnja je poražena a djevojka

Smještena na prikladno mjesto.

Inovacija

Srasli smo s ovom inovacijom tu dok sjedimo

U čekaonici i čekamo da ili ne

Pogledavam rebra pokraj sebe radijator me

Podsjeća na tebe kad se istežeš kao

Najljepša harmonika  a na dodir oštro

Toliko da mi koža na jagodicama puca

Stalno dok ih dodirujem i slatka

Krv počinje mirisati na sok od borovnice

S okusom željeza  urezuje se duboko u grlo

Da spremni smo na ambulantno liječenje

I plastične cjevčice tube igle infuzija

Za inspiraciju da mehanizam bolje

Funkcionira nikad nisi bio toliko lagan za

Pročitati vidim da bi proplakao od sreće

Kakva sam sretnica da te imam

Popodnevno spavanje me muči od davnina

Zarijem glavu u jastuk i oči zakrvave od bockavih

Trava što mi se pohvataju po hlačama

Jer idem stazom punom čičaka

I bodljikavih trava dok te idem posjetiti

Kakav krasan poklon su nam donijeli

Danas divim mu se svako jutro

Uz jutarnju cigaru i stišće se uz mene

Toliko da mu se žile napnu više nego tebi

Nadam se da ćemo shvatiti jednog dana

Kako smo srasli s tim odavno.

Skrivećke

Pojeli bi se živi valjda da ih nismo pripitomili

Raskalašene nitkove poput njih

Teško je naći kakvi skroviti pogledi ispod

Rubova šešira oh kakav štiti čvrstoće

Mislim da su nas urekli sad nam vade organe

Poput suvenira ih prodaju na crnom

Tržištu jao gdje ćemo dospjeti  pitam se

Ne mogu više ni gledati u svoje spužvasto tijelo

Oh gle kako ga okrećem/izvrćem/zavrćem

Dok se ne sasuši do granice boli kada usta

Postanu suha kao spaljena trava i razbacani kreveti

Svjedoče o nekoj vrsti nemira koja

Me je obuzela sad sam tužna sretna plačnih očiju

Bijele kose što će li biti tek kad moja pojava

Utihne sve ću konce držati u rukama

I upravljati njima kao nožem koji rezbari

Svakojake novine  da mi je još samo

Zaspati pod ovim korovom mislim

Da bi mi tad srce bilo na mjestu.

Visuljak

More zvijezda se grči podamnom prevarene

Misle da ću im udijeliti koju kap tekućine

Ne vide me dobro sasušenu i obješenu

O mesarsku kuku a samo dođoh po

Profesionalni savjet međutim sreća me

Napustila na pola puta

Trgovci me odmjeravaše i zamišljaše

Kako se lomim po izložbenim prostorima

Predstavljajući ono što svaki

Potrošač priželjkuje pripovijetke da vam

Pripovijedam sada da se iskašljem u dlan

I napunim ga krvlju ne bi

Nikome zasmetalo zadovoljno bi me gledali

Zamrljanu kako očajno buljim kroz staklo

Mesar je bio najbrži iscijedio je iz

Mene zadnju kap krvi i objesio me na

Takvu visinu da se i sama iznenadih

Starci kupuju komade svježeg mesa

Dive se mesarskom uratku

Žure se da pripreme subotnji obrok

Ja mislim jedino na ove prevarene zvijezde

I na to kako poražena ipak

Stojim iznad njih.

Fedra

Predviđaju mi da ću se zaljubiti jednog

Prohladnog ljeta ti si ionako zadobio

Previše zimskih poljubaca za jedno godišnje doba

Mogla bih te prekriti mramorom ali sudit će mi

Pod najgorom kaznom ću se naći

Bolje da te nema

Na bocu ću zalijepiti citate iz bajki

Kako si samo uspio prosjediti cijelu vječnost

Na mom trešnjinom drvetu jedino što mi sad

Smeta je sunce koje se pretače s jedne strane

Ulice na drugu to ne pogoduje mojim ekstremitetima

Sad sam kao kraljevna na zrnu bilo kojeg

Bobičastog ploda pobjegni prije nego te pretvorim

U svog omiljenog sina jer samo tako ćemo

Zauvijek biti skupa

Krivotvorit ću te i skupo te prodati na nekoj

Dosadnoj dražbi

Bacat ću vradžbine samo da te uhvatim u krletku

Na vječno promatranje oh ni ne znaš koliko

Me nadahnjuju tvoji nedostatci tvoji potencijalni

Prijekori a poželiš nekad da izgorim u vremenu

Pa da me ne moraš mijenjati kroz duete kvartete

Na finoj glazbenoj podlozi uvijek ćeš čuti samo moj

Gromki glas najbolja muza koju možeš poželjeti

A nisi ni svjestan koliko te boli to što me više

Nikad nećeš moći imati samo za sebe

Odjednom sam djeljiva u beskonačnost i daju me u

Bescjenje kao uvijek tiha i dosadna ne pričam mnogo

A sada kao Vrapčić na sto mjesta odjednom

Sine napušta te tvoja  zaljubljena majka

Sarah Kane

Ljubav će me ubiti jednog dana

To je neizbježno i uistinu to naslućujem

Zakopat ću se živa da se stopim s patnjom

Već na početku ah teško je priznati ali samo

O ljubavi mrzloj mogu pričati sad dok su mi izgriženi

Svi nokti i nemam si čime praviti  rane po rukama

Možda zahtijevam previše ali to je samo osam sati

Mirnog sna ni manje ni više moj jedini

Putokaz a ne da me obezglave pa da se

Ispočetka moram tražiti po monitorima ta zlokobna

Zelena laboratorijska svjetla me lagano odvlače

U novi sobičak panike gdje postoje kemikalije za fotografiju

Crno-bijela golotinja radije bih da se radi o čistoj

Pornografiji  pa bih se mogla tješiti svježe ubranim

Perunikama (Iris je čudna djevojka)

Sad mi pod nosom vlada carstvo crne kave i talogom

Bih si namazala lica –sva koja posjedujem –

Na granici sam između kleptomana tuđih osjećaja

I otužnog prosjaka jednog obiteljski-obećavajućeg organizma

S debilnim idejama i čistom željom za osvetom

Možda osvanem na šumskom puteljku u potrazi

Za zlim/dobrim vilama ili su mi monitori poremetili

Osobnost kršim sva privatna obećanja

A ljubav će me ubiti jednog dana nabiti mi

Vrećicu preko glave a sva moja lica će mi se smijati

Ljubav će me ubiti jednog mrzlog jutra u 4:48

Lovac na leptire

Ti i ja smo kao svinjske polovice na prosinačkoj kiši

Prelaziš britvom preko lica lagano prelazim

Kažiprstom preko naših grkljana nasmijem se

Još su tu netaknuti

A mi pomalo čudni u našim nakanama

Ti bi želio postati lovac na leptire

Ja stručnjak za tebe i mene sad pomalo lovi ushićenje

Bliži nam se rođendan a i retardirana djevojčica nam se

Približava iz dana u dan

Počinjem vjerovati da se radi o našoj kćeri

Ljubiš me u zglobove prstiju onako staromodno

Imam te na umu govoriš

A samo si još jedna prokleta polovica u svijetu polovičnih

Ljudi ja to vidim i naslućujem i potpisujem ti se

Na vrat ružnoćom starice

Svejedno me ljubiš u zglobove prstiju kamenac mi ždere

Zube nemam te čime milovati

Rasti plodu okrutni dok ne implodiraš u 1010 bora na

Mom tijelu

Bit će to raskoš šarm svjetlucanje spektakl

I sad dok sam mlada pomažem ti da odrediš

Koju pribadaču primijeniti na kojem insektu

Uskači kada puna kave lagano se hladi.

Kristina Kegljen rođena je u Slavonskom Brodu 1987. Godine 2005. dobiva nagradu ‘’Goran’’ u kategoriji učenika srednjih škola, te joj tim povodom ogranak Matice hrvatske u Slavonskom Brodu izdaje zbirku pjesama pod nazivom Capricorn. S rukopisom Papercut pobijedila je na natječaju ‘’Na vrh jezika’’ Vijenca i Algoritma za najbolji pjesnički rukopis autora do 35 godina. Već prvi pogled na tekst upućuje nas na nametljivi izostanak interpunkcije; tvorbu sintaktičkih cjelina opkoračenjima i aktivacijom semantičkog okvira sintagme ili većeg fragmenta, čije je dinamičko nizanje tek na kraju (s vremena na vrijeme) zaustavljeno točkom kao parasignalom zaokruženosti, razgraničenja teksta i svijeta.

‘’Nekontrolirani’’, principom anything goes kanalizirani prodor informacija u tekst međutim rezultira gotovo potpunim (na razini cjeline) dokidanjem njihove semantičke vrijednosti. Semantički ispražnjeni označiteljski lanci dodatno naglašavaju vlastitu, na fonetskom učinku, grupiranju vokalnih ili konsonantskih jedinica baziranu ritmotvornu ulogu. Isprekidan, opkoračenjima i prebacivanjem, ali i razbijanjem pretpostavljene semantičke cjeline ‘’sinkopirani’’ ritam i formalno naglašava raspršenost lirskog subjekta kao presjecišta impulsa koji grubo selektirani prodiru u tekst, partikulariziranu svijest koja funkcionira prije kao neka vrsta katalizatora, Eliotove platine, nego kao homogena, fokalizirajuća svijest kartezijanskog Cogito. Usprkos izraženoj prikazivačkoj funkciji (Kravar), usmjerenosti prema predmetu, njezina afektivna izražajna snaga permanentno indicira svojeg pošiljatelja zadržavajući time izraziti lirski naboj. No, stvari se usložnjavaju maksimalnom stimulativnošću predmeta-svijeta koji postaje do kraja raspršen, definiran minimalnom sposobnošću da proizvede očitljivi podražaj, čijom se registracijom, bilo u realnom vremenu, bilo u obliku prostor/vremenski odgođenih asocijativnih nizova ili složenih simboličkih sklopova direktno, nehijerarhijski integriraju u novotvorbu. Mnogostrukosti predmeta odgovara spomenuta disperzija subjekta. Iako će ga ‘’blatnjava bujica svijeta’’, zbog zatečenog stanja naglašene razjedinjenost, ostaviti uglavnom nepromijenjenog, funkcija izraza će ustrajno i dosljedno emitirati dijagram njegovog problematičnog stanja prema implicitnom primaocu. Stupanj djelovanja subjekta na predmet, paradoksalno, veći je nego obrnuto, i u tome pronalazi vlastitu homogenizirajuću, aktivnu vertikalu. I upravo se implicitnim pristajanjem na maksimu pisanje oslobađa – oslobađa jer artikulira i samoobjavljuje, više nego nekim preuzetim formalnim rješenjima autoričina poetika oslanja na prve Prtenjačine knjige. Njihovu jezičnu zavodljivost i svježinu, ipak, iako je riječ o zanimljivom novom glasu, ne uspijeva ponoviti. (Marko Pogačar)