Sakralna interpretacija krajobraza

Razlog održavanja kolokvija Na tragovima slavenskoga poganskog kulta u Hrvatskoj bio je taj da se domaća znanstvena javnost upozna sa stanjem i rezultatima lingvističkih i etnoloških istraživanja tragova slavenskoga poganstva na tlu Hrvatske. Osim toga, s kolokvija je odaslana snažna podrška ljudima na terenu u čijem se zavičaju nalaze ti tragovi u obliku oronima, hidronima i drugih toponima. Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na svojoj četvrtoj redovitoj sjednici, održanoj 25. travnja 2007., prihvatilo je prijedlog Razreda za filološke znanosti da taj razred bude pokrovitelj projekta Perunovo svetište na Učki i uređenje muzeja u Trebišćima, čiji je nositelj Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. U okviru spomenutoga projekta na povijesnim stazama Trebišća – Perun postavit će se kamene skulpture koje će izraditi akademski kipar Ljubo De Karina iz Zagorja kraj Brseča, a koje će obilježiti ovaj Hrvatima mitski prostor.

Perunove gore i Velesove vode

Osobno sam na spomenutom kolokviju prezentirao rad pod naslovom Perunove gore i Velesove vode, kojim sam izložio rezultate terenskih istraživanja koje sam provodio na području Hrvatske od 2000. do 2007. godine. Pritom je posebna pozornost bila usmjerena na sakralnu interpretaciju krajobraza, tj. način na koji su doseljeni Slaveni/Hrvati ugradili svoj iz pradomovine doneseni svjetonazor u novozaposjednute prostore, imenovali pojedine točke (gorske vrhove, rijeke, izvore, stijene, spilje i slično). Osim toga, predstavio sam izbor slikovnog materijala snimljenoga za vrijeme terenskih istraživanja na izvornim lokalitetima kao što su Perun i Trebišća kod Mošćenica, Perunčevac kraj Gračišća, poluotok Veles i Žrnovnica kraj Povila, Perunsko, Perun, Perunić i Žrnovnica kraj Splita. Pokazana je i karta na kojoj se mogu vidjeti tragovi pretkršćanskih vjerovanja u hrvatskoj toponimiji i hidronimiji.

Radoslav Katičić, profesor na Institutu za slavistiku u Beču, održao je izlaganje Kako nam to progovaraju poganski slavenski sakralni toponimi? Potvrđeno je da hrvatska folklorna tradicija, kao i toponimija i hidronimija, jasno svjedoče o tragovima slavenskoga poganstva na tlu Hrvatske. Upravo je najveći prodor u slavensku pretkršćansku starinu učinio Radoslav Katičić. Naime, hrvatskim filolozima i etnolozima dao je ključeve za razumijevanje tumačenje mita.

Indoeuropski rođaci slavenskih bogova

Nakon Radoslava Katičića Mislav Ježić, profesor na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prezentirao je svoje izlaganje Indoeuropski rođaci slavenskih bogova, kojim je pokazao kako to slavensko pretkršćansko nasljeđe ima jasno utvrdive indoeuropske usporednice, te indoeuropska građa, a u njoj osobito staroindijska, vedsko štovanje bogova Parjanye i Indre, njihovih protivnika Vrtre i Vale,?ili neki elementi liturgijskoga kalendara,?mogu nam biti od znatne pomoći za bolje razumijevanje tragova praslavenskih kultova Peruna i Velesa ili Jarila i Morane, o kojima je u posljednjih nekoliko desetljeća novim filološkim metodama mnogo toga otkriveno.

Na kraju je Vitomir Belaj, profesor na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prezentirao rad pod naslovom Otisak mita u prostoru. Polazeći od otkrića trodijelnih struktura u prostoru, koju je 1996. objavio slovenski arheolog Andrej Pleterski, Vitomir Belaj pokazao je kako se vidi da ih prate cijeli grozdovi drugih toponima, od kojih se neki zasad još ne mogu interpretirati.

Žrnovčanci i Mošćeničani

Osim znanstvenoga odjeka, kolokvij Na tragovima slavenskoga poganskog kulta u Hrvatskoj odigrao je i povijesnu ulogu jer su se tada prvi put na istome mjestu našli Žrnovčanci i Mošćeničani na čijemu se teritoriju i nalaze mitske gore i vode koje se spominju u povijesnim tekstovima, te su tako našle svoje mjesto u mitskim pričama. Na kolokviju su tako prisustvovali članovi Katedre Čakavskog sabora, predvođeni predsjednikom Veseljkom Velčićem, kao i članovi Udruge Žrvanj iz Žrnovnice kraj Splita, predvođeni Ivanom Aljinovićem. Treba naglasiti da je u otkrivanju makro i mikro toponima koji nas upućuju na tragove pretkršćanskih vjerovanja veliku ulogu odigralo domaće stanovništvo. Bez pomoći ljudi s terena naš bi posao sakralne interpretacije krajobraza bio jako otežan. Kada govorimo o toponimima koji nam razotkrivaju pretkršćanska vjerovanja, onda se tu uglavnom radi o nazivima za brda, gore, planine i gorske vrhunce, izvore, rijeke, jezera i vode te o nazivima za špilje, stijene, šume, dijelove morske obale ili za određene dijelove naselja ili polja. U posljednjih pet godina poduzeta su višekratna terenska istraživanja gore navedenih znanstvenika kojima su se pridružili arheolozi, lingvisti i etnolozi iz Hrvatske, Slovenije i Austrije.

Babin grob, Voloski kuk, Druška peć...

Ako krenemo od Istre prema istoku, možemo pobrojati najpoznatije toponime na kojima su dosad obavljena istraživanja, a to su: Perunčevac kraj Gračišća, Perun, Trebišća, Suhi vrh, Babin grob, Voloski kuk, Druška peć na južnim padinama Učke, poluotok Veles i voda Žrnovnica kraj Novog Vinodolskog, Sveto Brdo i Dušice na južnom Velebitu, Perunsko, Perun, Perunić, Tribišće i Žrnovnica kraj Splita, te Mokošica kraj Dubrovnika. Tamo na gorskim vrhuncima gdje su nekad bila svetišta posvećena Perunu nastale su ranokršćanske crkvice posvećene sv. Iliji, sv. Mihovilu ili sv. Jurju. Ruski lingvisti Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Nikolajevič Toporov nazvali su te nove supstitute alopersonažima onih starih poganskih. Tako su lingvistička istraživanja polučila odlučan proboj u pretkršćansku starinu.

Ovaj starim Hrvatima sveti prostor trebalo bi ispravno valorizirati i predstaviti domaćim i stranim gostima kao dio kulturne baštine ovoga kraja, jer naša se budućnost prelijeva u prošlost preko sadašnjosti, a i prošlost bi htjela biti dijelom sadašnjosti kao i budućnosti.