Vilnius – najbarokniji baltički grad

Vilnius, glavni grad Litve, jedan je od najljepših gradova Staroga kontinenta. Smješten na istoku zemlje, na lijevoj obali rijeke Neris (u koju se ulijeva rječica Vilnia, po kojoj je grad dobio ime), danas broji oko 542 000 stanovnika. Prema legendi, tijekom lova na turove veliki litavski knez Gediminas na tren je zadrijemao i usnuo ogromna željezna vuka koji je, poput stotine vukova, zavijao na vrhu jednog brežuljka. Prenuvši se iz sna, veliki je knez od vrhovnog plemenskog vrača Lizdeike zatražio da mu objasni taj neobični san. Lizdeika ga je protumačio kao znak bogova da na tome mjestu treba sagraditi velik grad iz kojega će upravljati litavskim zemljama. Gediminas je poslušao njegov savjet i 1323. godine sagradio Vilnius.

Utvrđen između brežuljaka i rijeka, grad je tijekom 14. i 15. stoljeća odolijevao napadima vitezova Teutonskog reda i navalama Tatara. U njemu su se postupno nastanjivali trgovci, zanatlije, čuveni graditelji iz cijele Europe, a 1579. isusovci su osnovali i Sveučilište. Tako je Vilnius postao jedan od najvažnijih gradova Istočne Europe. Razdoblje baroka bilo je ujedno i zlatno doba Vilniusa. Litavci su vrlo privrženi tom stilu koji predstavlja simbol njihove veličine i nezavisnosti. U 17. stoljeću, na poziv bogatih i utjecajnih obitelji, dolaze graditelji iz inozemstva, većinom iz Italije i unose u grad velike promjene izgradnjom crkve sv. Tereze i kapele sv. Kazimira u katedrali. Talijanski kipari uređuju i unutrašnjost crkve sv. Petra i Pavla, a mjesni umjetnici i zanatlije, upoznavši se s novim tehnikama, pod baltičkim utjecajem postupno “litvaniziraju” taj talijanski stil, koristeći se drvenom građom i narodnom umjetnošću. U 18. stoljeću oslikane su crkve sv. Ivana, sv. Kazimira, sv. Katarine, a i gradska vijećnica, dok se istovremeno barokne crkve grade širom zemlje. Povijesna gradska jezgra Vilniusa danas zauzima površinu od 360 ha, obuhvaća 1500 zdanja i od 1994. godine uvrštena je na Popis svjetske nacionalne baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Najbarokniji baltički grad

Kada je Gediminas pozvao Europljane u svoj novi grad, dopustio je i nastanjivanje tristotinjak Židova. Ta se zajednica s vremenom povećavala, pa je u 19. stoljeću, dok je Litva bila pod vlašću carske Rusije, grad bio nazivan Sjevernim Jeruzalemom. Početkom Prvoga svjetskog rata Židovi su činili gotovo 40 posto stanovništva. Kasnije su mnoge obitelji emigrirale, no duh “Litvaka” i dalje se širio svijetom, preko književnika Romaina Garyja, slikara Marca Chagalla, a i graditelja izraelske države, Menahema Begina i Golde Meir. Nadiranjem nacističke vojske mnogi su poljski Židovi potražili utočište u Vilniusu, no grad je okupiran i u samo tri mjeseca ubijeno je 35 000 Židova. Činjenica je to koju Litavci danas ne kriju.

Godine 2009. taj najbarokniji baltički grad postat će na godinu dana Prijestolnica europske kulture (zajedno s austrijskim gradom Linzom), no Litavci će istovremeno proslaviti i tisućljeće od prvog spominjanja imena Litve u njemačkim kronikama iz 1009. godine. Dakle, tisućljeće svog postojanja, kao naroda. Osim toga, godine 2009. i Vilniusko će sveučilište, najstarije sveučilište u bivšem Sovjetskom Savezu, proslaviti 430 godina od svog osnutka. Zato je sljedeća godina od izuzetna značaja za sve Litavce, koji se već mjesecima pripremaju da je dostojno obilježe. Gradi se na sve strane! Popnete li se na brežuljak, na Gediminasovu kulu, otkrit će vam se pogled na mnoštvo zvonika i krovova od crvenog crijepa, a u daljini – stambene četvrti iz sovjetskog razdoblja. Svuda naokolo uzdižu se smjeli tornjevi i neboderi, kranovi u pokretu – grad koji doista želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Stara gradska četvrt prepuna je toplih uličica, svježe obojenih pročelja, arhitekture u kojoj se barokne volute izmjenjuju s klasičnim kolonadama i gotičkom čipkom. Još vas posvuda prate bliska prošlost i ožiljci naroda koji je neprestano bio pod nečijim utjecajem i okupacijom: stari židovski geto, Muzej žrtava genocida (bivši zatvor KGB-a i Gestapoa), Muzej holokausta…

Prosječna plaća i životni standard

Užupis, stara obrtnička četvrt smještena na jednoj krivini rječice Vilnel?, postala je “Nezavisna Republika”! U toj su četvrti utočište pronašli brojni umjetnici te uspjeli zadržati alternativan duh, drvenu arhitekturu živih boja i boemski način života. Užupis, kao i Žv?rynas, četvrti su koje u duši izazivaju osjećaj spokoja, pitomosti, jednostavnosti, tajanstvenosti; raznobojne, drvene obiteljske kućice, navodno, neće biti srušene, nego obnovljene. Litavska svakodnevica u velikoj je mjeri slična našoj: ljudi odlaze na posao, na tržnicu, navečer u kazališta, Operu (program je uvijek vrlo kvalitetan i raznovrstan, no cijene karata znatno su skuplje nego prijašnjih godina)… Službenici u državnim institucijama rade najčešće od 8 do 17 sati, sa stankom za ručak, trgovine se otvaraju u 9 ili 10 sati i rade do 19 ili 20. Prosječna neto-plaća u Litvi iznosi 1650 lita (1 euro = 3,5 lita), a prosječna mirovina 830 lita. Mnogi su umirovljenici prisiljeni tražiti dodatni posao. Muškarci u mirovinu odlaze sa 62 i pol, a žene sa 60 godina starosti. Teško je reći živi li prosječni Litavac bolje ili lošije od prosječnog Hrvata. Životni standard ovisi o radnom mjestu, primanjima, osobnim prohtjevima i željama… Litavcima, koji su posljednjih godina imali priliku posjetiti Hrvatsku, ipak se čini da Hrvati žive nešto bolje. Ustvari, čini se da su hrvatska mjerila drukčija.

Litavci su svakako prozapadnjački orijentirani, posebice mladi. Ruskim jezikom još se umije služiti stanovništvo srednje i starije dobi, no gotovo svi mladi govore engleski. Stoga je i razumljivo da danas najčešće odlaze na školovanje u Veliku Britaniju, ali i Poljska nudi stipendije za mlade Poljake u Litvi. Studij na visokim školama i sveučilištima od ove bi se godine trebao plaćati, no ta će mjera u cijelosti svugdje zaživjeti vjerojatno sljedeće godine. Najviše Litavaca zapošljava se u Irskoj. Prosječna nezaposlenost u zemlji je niska, svega 4,6 posto, tako da nije suviše teško naći posao, ali nije lako naći posao koji bi bio dobro ili barem primjereno plaćen. U baltičkim zemljama najviši je životni standard u Estoniji, Litva je na drugom mjestu, a slijedi Letonija. 

Nedavno završeni parlamentarni izbori

U povodu 1000. obljetnice prvog spominjanja imena Litve iz luke Klaip?de se 5. listopada na devetomjesečno putovanje oko svijeta otisnuo jedrenjak Ambersail s posadom dobrovoljaca (koji se mijenjaju svaka dva tjedna!) da svijetom pronese ime Litve. Pod sloganom Vienas vardas – Lietuva (Jedno ime – Litva) brod će uploviti u mnoge svjetske luke, u kojima će u brodski dnevnik svoje želje i poruke moći upisati ne samo Litavci koji žive izvan granica svoje zemlje, već i svi prijatelji i štovatelji te zemlje i naroda. U brodski se dnevnik, naravno, prvi upisao predsjednik Republike Litve, Valdas Adamkus, koji je i počasni kapetan broda. Litavci žele i nadaju se da će njihov brod svugdje biti dočekan s ljubavlju, vjerom i nadom, a u Klaip?du će se vratiti 6. srpnja 2009. godine, na litavski državni praznik Dan krunidbe kneza Mindaugasa.

U Litvi su nedavno završeni parlamentarni izbori, a istovremeno je održan i referendum o produžetku rada nuklearne elektrane Ignalina. Referendum nije prošao jer je glasovalo manje od 50 posto stanovništva, no takvi su rezultati bili i očekivani. Naime, u slučaju zatvaranja elektrane, pa do izgradnje nove (čiji je završetak u najboljem slučaju planiran za 2016. godinu) Litva bi bila ovisna o uvozu ruskog plina, što svakako želi izbjeći. Zatvaranje elektrane bio je jedan od prethodnih uvjeta za pridruživanje EU, na što su Litavci i pristali, pa Bruxelles podsjeća da nema odustajanja od dogovorenog. Na nedavno održanim izborima za litavski parlament (Seimas) sudjelovale su 22 političke stranke. Najbolje je prošla stranka T?vyn?s sąjunga – Lietuvos krikščionys demokrati, koja je nakon drugog izbornog kruga osvojila 18 mjesta parlamentu. Sljede Tautos prisik?limo partija – 13 mjesta, Tvarka ir teisingumas – 11 mjesta te Lietuvos socialdemokrat? partija – 10 mjesta. No ni jedna stranka nije osvojila dovoljno mjesta da bi mogla sama formirati Vladu. Za predsjednika litavskog Seimasa izabran je Ar?nas Valinskas, a za premijera Andrius Kubilius, lider stranke T?vyn?s sąjunga, koji je i prije sudjelovao u vlasti.

Litavci su vrlo srdačni, otvoreni, jednostavni, gostoljubivi, s njima je lijepo i lako družiti se. Iako se, po njihovu mišljenju, zemlja momentalno nalazi u krizi, cijene rastu, živjeti je postalo teže i skuplje, a nitko nije u stanju predvidjeti kako će se situacija dalje odvijati, Litva je u svakom slučaju zemlja koju vrijedi upoznati. Ne smije se zaboraviti da će se 2016. godine tamo održati i Svjetsko prvenstvo u košarci. U Panev?žysu je već izgrađen nov sportski kompleks, a veliki se sportski kompleksi grade u Vilniusu i u Kaunasu. Sljedećeg će ljeta sve biti u cvatu. Brojne goste i prijatelje dočekat će nova Nacionalna galerija, mnogobrojni glazbeni festivali, umjetničke manifestacije na mjesnoj i međunarodnoj razini, bit će organiziran veliki Sajam suvremene umjetnosti, bit će lijepo, veselo, zanimljivo…