Naš kolega prisustvovao je predavanju poznatog slovenskog semiotičara Rastka Močnika koji je u Multimedijalnom institutu m.a.m.a. stigao na poziv zagrebačke umjetničko-aktivističke skupine Community Art (14. travnja 2005.) Predavanje je bilo popraćeno projekcijama slajdova umjetničkih djela troje umjetnika suvremene umjetnosti, slika s političkih protesta, te jednim primjerom plakata iz slovenske predizborne propagande. Tema je bila odnos suvremene umjetnosti i suvremene politike
Predgovor za knjigu Cezara Zadika Danona Preživjeli smo Drugi svjetski rat
Vjerojatno je već izumrla generacija koja je mogla čuti kako je zvučala autentična sevdalinka. Današnja sevdalinka, ono što je od nje ostalo, pojačana električnim napravama, pjeva se svugdje i svakako, pjeva je i tko zna i tko ne zna... Ozbiljni znalci i uživaoci, međutim, i danas znaju da prave pjesme nema bez akšamluka i bez majstorski ispečene rakije
U današnjem se društvu rađa novi naraštaj vođa. To su ljudi koji svoju kreativnost i životnu strast posvećuju tome da stvore bolji svijet. Oni to mogu jer je različita, izmijenjena politička zbilja diljem svijeta stvorila nove mogućnosti za uključenost građana. Kao društveni poduzetnici, oni pronalaze nove načine kako da priđu problemima i riješe ih
U Tolstojevu se klasičnom, realističkom romanu vremena i prostora isprepliću elementi taoističkog nauka i kafkijanskog apsurda, uz naznake dekonstrukcije
Programerska poezija ostvaruje proročanstva Katherine Hayles koja tvrdi kako umjetničke poruke nisu više namijenjene samo čovjeku, nego cijelom komunikacijskom polju
Za češkog književnika Patrika Ouredníka književnost je sustav za sebe, oblik jezične igre za one koji se za nju zainteresiraju – možda nešto nalik šahu
U povodu osamdeset godina od rođenja ovoga neponovljivog šarmera i majstora pisane riječi, treba podsjetiti da je pišući o malim stvarima, on ispisivao neku vrstu paralelne i neslužbene ideologijske povijesti češkog društva u mijenama dvadesetog stoljeća
Branko Čegec i individualiziranost pjesničkih poetika
“Neka se stotinu zastava vije, ni jedna moja nije” – Danilo Kiš
Moderniste ponajprije određuje osjećaj da su nešto izgubili. A to što su izgubili je osigurano mjesto umjetnika u društvu, i njegova ili njezina važnost u kulturi. Samopomoć, pak, za “nezamijećenost” odnosno “beznačajnost” je paranoja. Paranoični modernisti su, zato, obilježeni ponajprije osjećajem nepodnošljivosti modernog života. Moderni je paranoik shvatio da otkad je Bog mrtav, netko mora biti Bog: netko mora znati što se događa
Dani eseja u Puli čije autorstvo i voditeljstvo potpisuje Boris Domagoj Biletić održani su 22. i 23. listopada u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Puli. Tematskim blokovima Ogled o eseju i Grad kao esej prethodila je večer Pulski intermezzo jednog argonauta, autora Danijela Načinovića kojim se obilježava 100. obljetnica boravka Jamesa Joycea u Puli. Oglede o eseju – Esse kao esej, Esej kao zavođenje i E saggio il saggio? – dali su Božica Jelušić, Jelena Lužina i Milan Rakovac, a tog su prvog dana predstavljena i nova izdanja Hrvatskog filološkog društva - knjige George Sand i Nikite Nankova. S ponešto preranim početkom u 9 sati drugog su dana eseje na temu Grad kao esej čitali Daša Drndić, Božica Jelušić, Irena Lukšić, Gabriele Reiterer, Jelena Lužina, Milan Rakovac i Tomislav Žigmanov. Tog je dana predstavljen i novi broj časopisa Nova Istra koji donosi tekstove s Prvih pulskih dana eseja čija je tema bila Identitet i globalizacija, dok će tema Trećih dana eseja planiranih za listopad 2005. godine biti – Kako čitam(o) Europu? Donosimo skraćenu verziju eseja Daše Drndić Ukleti svjedoci čija će integralna verzija biti objavljena u slijedećem broju Nove Istre
Odlomak iz rukopisa Toposi erotike s događanjem iz ljeta 1969. između splitskog brijega Turska kula i Rive