Zbor varaždinske Katedrale Chorus angelicus i Djevojački zbor Glazbene škole u Varaždinu oduševili su publiku ne samo svojim iznimnim entuzijazmom, nego i iznimno visokom razinom provođenja u praksu načela povijesno obaviještenog izvođenja barokne glazbe – i to u sve samo ne jednostavnim partiturama
Tranzicija iz tradicijskog u umjetničko ovdje nije provedena iz perspektive superiornosti autorskog u odnosu na kolektivno stvaranje. Naprotiv, aranžer Peter Arnesen polazišnim napjevima pristupa kao bilo kojem drugom jazz standardu, sa svim zakonitostima, ali i improvizacijskim slobodama koje takav pristup donosi
Upravo zahvaljujući suptilnom, ali jasno prezentnom nijansiranju, Caitríona O’Leary uspijeva nadići jezičnu barijeru. Jer, ako i nije bilo moguće u potpunosti razumjeti pjevani tekst, ostvaren je maksimum mogućega u prenošenju njegovog sadržaja neverbalnim sredstvima
Nada Matošević je, nakon nedavnog mlakog Seviljskog brijača, iznenadila temeljitošću i zaokruženošću svoje interpretacije Tosce, dosljedne i bez obzira na izvođenje u trima različitim prostorima
Gotovo se nitko ne usuđuje javno se zapitati može li si sredina koja je sve samo ne u zavidnoj financijskoj situaciji priuštiti skupu produkciju koja se izvede dva-tri puta tijekom ljeta, s često neizvjesnom sudbinom u narednim festivalskim izdanjima
Rezultat sučeljavanja naizgled posve različitih glazbi, od španjolskih i talijanskih srednjovjekovnih plesova, preko napjeva sarajevskih sefardskih Židova, pa sve do bliskoistočnih instrumentalnih brojeva bio je posve začudan. Naime, umjesto kontrasta, Savallovi su glazbenici otkrili začudne poveznice, pa čak i bliskost umjetnosti različitih civilizacijskih krugova
Ako se već htjelo, kako je to izjavio Vjekoslav Šutej, “privući mladu publiku”, onda je to trebalo učiniti obradama nešto recentnije glazbe od one koja nam je ponuđena ovom prilikom. Hitova iz razdoblja od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća rado će se prisjetiti oni koji su ih slušali u svojoj mladosti, ali potencijalnoj novoj publici oni su jednako stara glazba kao i bečka klasika
Od svih naših dirigenata Nikša Bareza ima najviše kredibiliteta da se lati koncertne izvedbe Brkanovićevog Ekvinocija. Jer, osim što je općenito gorljiv zagovornik djela koja možda i nisu sasvim pristupačna na prvo slušanje, ali im je kvaliteta neupitna, on im pristupa krajnje temeljito, uvijek izvlačeći iz njih ono najbolje
Prohićevo je čitanje Orfeja iznimno ostvarenje, čak i za njegove i inače visoke standarde. On pritom stvara vlastitu reinterpretaciju priče o mitskom pjevaču, koja objedinjuje spoznaje o antičkoj tradiciji, baroknom teatru i suvremenim kazališnim tendencijama
Posjetitelji mogu u okviru Druge godbe vidjeti i čuti koncerte koji ih čak ne bi niti zanimali, ali ih privlače upravo zbog toga što su u u okviru ovog festivala. To i jest njegov smisao, cilj i moto – upoznavati drukčiju svirku i tradicionalnu glazbu nepoznatih nam glazbenika iz drugih kulturnih prostora
Što drži na okupu Šipuševe razigrane motive, koji bi, poput razbarušene djece, mogli otići svaki na svoju stranu i odlutati u kaos?
Upravo je borba za glazbu, zapravo, bila najveća vrijednost ovog događaja. Jer, njome je odlično pogođen temeljni karakter baroknog koncertantnog međusobnog natjecanja glazbenika, a usponi i padovi u tom nadmetanju unijeli su u glazbovanje Hrvatskog baroknog ansambla živost koja mu inače i prečesto nedostaje
Između grandioznosti ideje Mise u e-molu i veličine izvodilačkog sastava neoprezno je stavljen znak jednakosti, pa se tako punom sastavu Zbora HRT-a pridružio i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Time je, pak, ukupno više od stotinu pjevača bilo u drastičnom zvukovnom nesrazmjeru naspram tek petnaest fino uvježbanih HRT-ovih puhača
Shvativši da je riječ o prilici kakva se ne pruža često, Dora Lipovčan stvorila je potresan portret priproste djevojke, koja, premda shrvana prethodnim dramatičnim događajima i smrtnom presudom, nalazi u sebi nadljudsku snagu. Prikovana za lomaču, glumica je, u okviru koji onemogućava scenski pokret, maksimalno iskoristila širok spektar svog glasovnog izraza, ali, još i više, profinjen osjećaj za ekspresivnu mimiku
Repertoarna, kadrovska i umjetnička politika riječkog HNK, barem ako je suditi po Seviljskom brijaču, ovaj je put temeljena upravo na “umijeću mogućeg”, pri čemu se ne samo iskazuje povjerenje prema vlastitom ansamblu, nego i učinkovito kompenzira njegove nedostatke