O povijesnim prijeporima, sijamskim blizancima u Hrvata i jednom krležologu-tehnologu
Grci i Rimljani ubijali su životinje i spaljivali ih na oltarima da bi osigurali pozitivan ishod svojih pothvata. Narodi cijelog svijeta ulagali su viškove svojih nacionalnih proizvoda, umjesto u unapređivanje proizvodnje, u crkve, džamije, hramove. Ljudi su vjerovali da će maske s ptičjim kljunovima zaštititi od kuge, da će nošenje ovčjih lubanja i runa (uz pravljenje dovoljne buke) donijeti dobru poljoprivrednu sezonu. Doktori znanosti čitav su život uložili u dokučivanje kako je moguće da zlo postoji u svijetu koji je stvorio dobar i svemoćni bog koji nas beskrajno ljubi, ili kako je moguće da u vječni život uđu i ljudi koji vjeruju u drugačiji skup sadržaja od onoga u koji mi vjerujemo. Kako šarmantno i, istovremeno, kako čudno! I kako bez veze sa stvarnim svijetom!
Najnovije teorije o teorijama zavjere te prateće magijsko-historijske konsekvence
Kobasičice od svinjske maternice. Predjelo od maternice krmače radi se ovako: mljeveni papar i kim, dvije male glave poriluka oguljene do mekanog, rutvica, presolac; dodaj dobro izmiješanoj i usitnjenoj smjesi. Još sve usitni da se može povezati, dodaj zrna papra i pinjole, nabij smjesu u dobro očišćeno crijevo ili maternicu. Tako kuhaj u vodi s uljem, presolcem, stručkom poriluka i anisom
O uroti protiv kralja Zvonimira i ranoj displementaciji ćirilice
Zašto baš Katul? Zašto ne Coleridgeov mornar, Rimbaudov pijani brod, nešto treće ili četrnaesto? Možda je Rimljanin naprosto bio pri ruci. Možda je naprosto fino sjeo na mjesto na kojem je zanatski instinkt predvidio tuđi glas, te i te intonacije. Napokon, možda je naprosto bio petak, devet i pol ujutro. Ignoramus et ignorabimus. Ali ljudska je znatiželja teško zaustavljiva i nezajažljiva; teško se pomiriti s “ne znamo i nećemo znati” jednom kad smo povezali dvije točke, jednom kad smo uhvatili autora na djelu. Čim nam kažu “s ovog drveta ne smijete jesti”, odmah počnu prsti svrbjeti.
...a kad naslova bude više nego knjiga, otvorit će se Vrata percepcije – doduše, samo jedno krilo ...
Vladarima, državnicima, narodima preporučuje se da uče na povijesnim iskustvima. Ali ono što poučavaju iskustvo i povijest jest da narodi i vlade od povijesti nisu nikad ništa naučili. Niti su djelovali prema poukama koje bi se odande mogle izvući. Okolnosti su svakog doba tako specifične, tako individualne, da se u njemu odlučivati mora, i jedino može, iz njega samoga. Pred navalom svjetskih zbivanja ne pomaže niti općenito načelo niti sjećanje na slične situacije; nikakvo se blijedo sjećanje ne može nositi s živošću i slobodom sadašnjosti
Nema kraja posjetu Picassovoj izložbi, barem ne u ovoj stvarnosti
Engleski je bio medijski atraktivan: sve na engleskom izgledalo je “kao iz drugog svijeta” jer je dolazilo ravno iz Hollywooda, stripova, SF-romana. Srpski je bio, s druge strane, komičan - uz, kao što znaju svi koji su odrastali u Jugoslaviji sedamdesetih i osamdesetih, na Stripotekama i Eks almanahu, nezaobilaznu boju stripova. Slovenski je bio jezik vijesti: pokupio sam ga usput, uhom, dok je moj tata kasnih osamdesetih ustrajno pratio slovenske radijske dnevnike u sedam ujutro i oko tri ili četiri popodne. Latinski i grčki nisu imali nikakvu boju, možda samo zgusnutost i ozbiljnost; slično kao i njemački
Ovo očito nije napisao Sofoklo. Od ovakvog “prevođenja” filolozi dobivaju ospice. “To Anne Carson dijeli s nama svoje varijacije na Sofoklovu temu!” Jasno je da se Antigonickom ne možete koristiti da biste zaključivali o atenskoj dnevnoj politici oko 440. pr. Kr, ili o grčkim pogrebnim ritualima; jasno je da se Antigonick ne nadovezuje na genitive apsolutne i aoriste pasivne sa sata grčkog. Ili, možda ipak...?
Ušuškani u spremnu suradnju, okruženi slugama koje se pokoravaju našem najmanjem migu, skloni smo zaboraviti one druge, ono surovije i primitivnije roblje s udaljenijih latifundija. Njih su prije puno desetljeća podjarmili sasvim drugačiji ljudi: majstori koji su zid razbijali svakodnevno, i bez bušilica, pod čijim su ručetinama divlje i tvrdoglave stvari popuštale jer su morale, jer druge nije bilo. U međuvremenu je život otišao u drugom smjeru. Tako da sam se ovdje iznenada susreo s prošlošću stvari: s grubim, slabo civiliziranim plemenom na koje je, igrom slučaja, “napredak” zaboravio.
Stilska figura iz partizanske pjesme – Noge u sivoj zoni – Utjecaj poučavanja na ovladanost povratnim glagolima u hrvatskome kao inome jeziku – Kako su eksplozije počele odjekivati – Kako se strogi sudac sakrio dok mi povlačimo – Kamenčići u cipelama napretka
Dva natpisa iz Trogira, djelo renesansnog čovjeka alla croata. – Od azijskog plijena. – Što piše, i što ne piše, na zidu zgrade koju nikad nisam vidio. – Dodana vrijednost izvornog znanstvenog članka. – Novost kao sijamska blizanka progresa, i ksanadu. – Smetlište povijesti i oni koji po njemu vole prekapati