Možda je Don Quijote spomenik svima koje je povijest prešutjela, a izginuli su u uzaludnim bitkama, svima koji su izgorjeli u tajnim vatrama i potonuli u tajnim ćelijama, ne samo u Rusiji?
Uz performans Cut Piece Olivera Frljića (izveden 15. listopada 2007. u povodu otvorenja prve specijalizirane kazališne knjižare u Hrvatskoj Teatra &TD – Centar istraživanja izvedbenih umjetnosti) i u povodu plesnog performansa Voda Vesne Šantak (izveden kao dio prostorne intervencije Oblik, prostor, kretanje 20. listopada 2007. u jednom od bezimenih parkova na Trešnjevci pokraj dječjeg vrtića Bajka)
Nije slučajno što lik Kize u predstavi Metastaze nekako “miješa” oltar i šank. Razlika je ionako samo u provodnom komentaru koji se poslužuje uz vino. A vino je u oba slučaja zamjena za bezuvjetnu utjehu, za omamljenost do točke stišavanja zabranjenih emocija, za sigurnost obiteljskog zagrljaja, uskraćenu tolikim malim/velikim dječacima
S ovogodišnjeg BITEF-a prenosimo razgovor s austrijskim redateljem
Međunarodni žiri koparskog festivala u kojem su bili nizozemski lutkar Dudo Paivo, kazališni kritičar Blaž Lukan i etnomuzikolog Igor Cvetko (obojica iz Slovenije) nije dodijelio glavnu nagradu, što upućuje na mrljicu u obliku neuspjela trganja (traganja?) za predstavama koje bi (i meni) u potpunosti bile “všeč”
S umjetnikom Rodionom razgovaramo o njegovim hibridnim izvedbenim tvorevinama koje određuje sintagmom “videoinstalacija/performans”, o konceptu umjetnika kao “institucije” kojem suprotstavlja vlastiti koncept brojnih imena, o rizičnosti u nekim svojim performansima...
Kakvu bismo kvalitetu poklonili prostoru koji je preispisan poviješću? Koliko pamćenja i kakvog pamćenja sadrže mjesta kolektivnog užasa? Nije li i sama povijest, kao “rad tisuća (povjesničarskih) ruku” čudno ispražnjena od mogućnosti sastavljanja apsolutno svestranog i nepokolebljivo istinitog dokumenta u čijem bismo se središtu mogli “odmoriti” od stalno novih interpretacija?
S voditeljicom Body Navigation Festivala ili međunarodnoga festivala suvremene umjetnosti, održanoga od 14. do 18. srpnja 2007. u Sankt Peterburgu, razgovaramo o sanktpeterburškoj plesnoj sceni i prilikama u odnosima Država/umjetnici, s obzirom na moć birokratskih struktura i povjerenstava za kulturu koja očekuju komercijalne projekte
Ovaj mehanizam “omekšavanja” tekuće katastrofe možda uistinu čini formulu građanske pasivnosti (Nije sve tako strašno, tvrdi optimist harno kopajući vlastiti grob)
Knjiga koja zaslužuje da bude pročitana dvaput. Roman o dezerteru, izbjeglici i genijalcu, koji s devetnaest godina, uoči rata, odlazi s Balkana u neimenovani zapadnoeuropski velegrad i ondje, otuđen i tih, pasivno sudjeluje u vlastitoj egzistenciji
Dva europski priznata redatelja pokazuju sasvim drukčiju politiku distance prema političkoj nepravdi. Dok je Perceval zaokupljen njezinom privatnom kancerogenošću, Schillinga zanima pasivnost promatrača skandala te načini njezina/njegova unutarnjeg pokretanja
I ovaj se put, naravno, Predrag Spasojević odlučio za prikaz PUF-ovoga zaštitnoga mačjega tijela, sada aplicirajući crnu mačku koju poput otpada ljudska figura baca u koš za smeće s uputom hrvatske svakodnevice “povratna naknada 0,50 kn”. Uostalom, na jednoj od zgrada u neposrednoj blizini pulske Arene nalazi se grafit-zapis: “Jebeš posao. Skupljaj boce.”
“Moj Zeus mi nije to naredio”, tvrdi Antigona Kreontu. Zakon singulariteta, uspostavljen kazalištem, očito nije jedan među brojnim drugim zakonima: to je zakon koji dovodi u pitanje i status same legalnosti, samog poretka
Iako je bilo nekih “kikseva” i zakazivanja, ovogodišnji festival je bolji od prošlog, jer uvijek ima nešto novo i svatko može naći nešto za sebe
“Tito i titoizam” bila je više metafora da se bavimo titoizmom tako da se bavimo sviješću ili svijestima ljudi koji su kritizirali ondašnju vlast s ljevije pozicije, a riječ je o ljevici s Filozofskog fakulteta