Zato se u Freya sustavno i posve neliterarno miješa dramsko i melodramsko, dramsko i operno, mitsko i realno, patogeno i normalno, ako normalnog uopće ima, ludičko i funkcionalno, poetsko i brutalno, duševno i tjelesno, fizičko i metafizičko, žestina i distanca, led i usijanost
I ovoga je puta projekt Bilježenje grada – bilježenje vremena uselio vlastiti koncept u oglasne ormariće Kinoteke, koji već godinama, nažalost, “zjape” prazni, te u svakom od tih sedam i/zdanja autori/ce spomenutoga projekta predočavaju uglavnom nezainteresiranim prolaznicima i rijetkim namjernicima, prikupljene materijale o akcijama u urbanoj mreži Zagreba
Tri kazalištarke okupljene oko tekstova Ivane Sajko nude nam duboki prezir prema ženama, s naglaskom na preuzimanju tradicionalno najmilitantnijih obrazaca izricanja bijesa: žena je “ništa” koje vremenom postaje toliko puno mržnje da poseže za ubijanjem. Čuje se glas pridike, grmljenje osude, didaktičkog zvocanja o “užasu” ženske sudbine
Uz performans/happening Gradonačelnik, izveden 18. veljače 2007. na Korzu u smjeru zgrade Poglavarstva Grada Rijeke i performans Džada, izveden 8. ožujka 2007. u Galeriji O. K. (Rijeka) u organizaciji MMC Palach
Teorijski performans označava performativnu predavačku praksu kojom se propituje status svijeta umjetnosti, a pritom strategije avangardnoga teorijskog performansa zahtijevaju i angažiranu reakciju i akciju sâme publike
Glumci su dakle imitatori glasova ubijenih lica, kao i glasova “neživih” likova, uhvaćeni u prostor veoma teške artikulacije krivnje preživjelih. Predstava je ujedno i osobiti traktat o prirodi glumačke profesije: o hamletovskoj vokaciji prizivanja duhova ubijenih bližnjih, s kojima se nikako ne možemo “razračunati” niti na način osvete, niti na način pomirdbe. Imitator je osuđen na imitaciju, ne i na “rasplet drame”
Branko Brezovec ponaša se upravo kao stari Ignjat Glembaj: ne treba ništa osim svoje celebrity muze, ali u prvome redu zato da bi publici pokazao koliko prezire njezinu unaprijed proglašenu uskogrudnost
S jednim od glavnih sudionika riječke alternativne rock-scene razgovaramo o njegovu demo bendu Grč koji ove godine slavi jubilarnih 25 godina postojanja, o riječkoj alter-sceni, o sudbini MMC Palach danas...
Važnost dvosmjernog vrednovanja vrlo različitih seksualnih i političkih persona ili poštivanja i onoga što je potrebno Njoj i onoga što je potrebno Njemu, ukazuje na činjenicu da su emocije u teatru (a i izvan njega) u pravilu procesi, a ne “objekti” citiranja
S riječkim likovnim umjetnikom i akcionistom razgovaramo o akcijama i performansima u povodu njegove retrospektive u Varaždinu (Galerija starih i novih majstora, 2. ožujka – 1. travnja 2007.), predstavljene prošle godine u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti
Približimo se festivalu iniciranom krajem sedamdesetih, koji funkcionira kao međunarodno susretište žive umjetnosti, a pritom je značajno da NRLA ne nudi samo godišnji susret praktičara i zagovaratelja eksperimentalne interdisciplinarne izvedbene prakse već i podupire takvu praksu
S riječkom modnom dizajnericom i performericom razgovaramo o njezinoj suradnji u performansima u kojima je uključena ne samo u pripremu kostima, šminke, stylinga i scenografije nego i u izvedbu; nadalje, razgovaramo o konceptima njezinih performansa, o njezinu odbijanju diktata modne scene...
Zlatko Kutnjak svoju je akciju pod nazivom Natura morta centrirao na bijelu podnu instalaciju na koju je crnim sprejem ispisao NATURA MORTA da bi crvenom bojom označio rub ispisane sintagme koji je dao obrise zemljovida Hrvatske, a pritom je i pobacao hrpicu novčića, kovanica na navedeni podni arhetipski crveno-crno-bijeli kolorit
Premda se čini da ne postoji “prosječni” HNK-ovski glumac, čini se da vječita (ispod)prosječnost HNK-ovih predstava ukazuje na to da se ljude ipak ne može, nije zgodno, preskočiti. Točnije rečeno, ako ih ni redatelji ni intendanti ne poštuju, možda bismo mogli pretpostaviti da je riječ o umjetnicima koji i sami slabo vjeruju u vlastitu vokaciju