Gotovo idolatrijski odnos koji su autori imali prema objektu svoje žudnje nije, srećom, kao što bi se možda očekivalo, rezultirao doslovnom, hagiografskom predstavom
29 je posljednji i najbolji od tri Adamsova albuma iz 2005. Ne lagan za slušanje, zapravo najteži dosad – tmasta je to, ali i genijalna definicija alt. country glazbe, vrlo slična onome što je radio na prvom solo albumu, kad ga se uzdizalo opisima da je svijet napokon dočekao dostojnog nasljednika Grama Parsonsa
Najveće razočaranje Mozart. Jedna biografija nudi onima koji će, slijedom naslova, pomisliti da će čitati sveobuhvatan životopis, iz kojeg bi mogli nešto više doznati ne samo o Mozartu nego i o, recimo, njegovoj glazbi
Uz rizik da nas se optuži za rasizam, ne možemo ne primijetiti da Lang Langovo poimanje zapadne glazbe ostavlja dojam tek naučenosti, a ne umjetniku imanentnog proživljaja
Album golobradih mladića iz Sheiffielda jedna je od najuzbudljivijih stvari koje su se britanskom rocku dogodile od Definitely Maybe Oasisa prije dvanaest godina. No, Arctic Monkeys su prije svega fenomen internetske ere
Dok su sve njegove dosadašnje operne režije bile obilježene (i) gomilanjem simbola i gesta, kojima se gledatelju na nos stavlja sva redateljeva erudicija, ovom prilikom Ozren je Prohić ponudio iznenađujuće transparentnu i čistu režiju
U žaru prezentacije – koja je prije sugestija jedne strane žuđenog kreativnog dijaloga, a manje suhoparno predavanje ex cathedra (a kamoli propovijed) – Harnoncourt se zna povremeno i zanijeti, pa u, uvjetno rečeno, popularno-znanstveni diskurs zna ubaciti i opservacije s kojima se ne moramo nužno složiti
Ovaj koncert ne treba promatrati kroz povremene zanemarive nepreciznosti, nego kao još jedan primjer smione spremnosti Tončija Bilića na rizike koje donosi hvatanje u koštac i s najtežim djelima
Uigranost Bečke filharmonije najbolje se očituje u zvuku koji je istovremeno i kompaktan i transparentan, tako da je moguće istovremeno percipirati i udio svakog glazbenika i zvukovnu cjelinu koji svi oni zajednički stvaraju
Reproducirati, snimiti nanovo vlastite pjesme, u rocku je vrlo prezrena kategorija osim ako nije riječ o koncertnoj snimci. Ali... teško je ne priznati da nove verzije – vrlo bliske originalima – zvuče jednako energično i napeto kao i one prije 25 godina, ako ne i napetije
Nije li, zapravo, logično, pa i potrebno da, čak i u okvirima tako strogo formalizirane umjetnosti kao što je klasični balet, početkom 21. stoljeća neke stvari želimo i možemo čitati drukčije nego krajem devetnaestog?
Zagreb, u kojem se Mozartovu glazbu inače ne svira često, a kvalitetno još i rijeđe, ovu je obljetnicu proslavio i više nego primjereno. Zahvaljujući što domaćim, što gostujućim glazbenicima, imali smo prilike svjedočiti često posve oprečnima, ali podjednako legitimnim pristupima izvođenju njegovih djela
Unatoč naslovu albuma koji najavljuje još jedno vašarsko putovanje različitim glazbenim krajolicima, Picaresque je ipak dosad najfokusiraniji album The Decemberists, koji uz iznimku maratonske The Mariner’s Revenge Song ovaj put zaobilazi prepoznatljivu teatralnost benda, a naglasak potpuno stavlja na sadržaj pjesama
Let 3 su ovim albumom trebali zaraditi status kakav je početkom osamdesetih imao Laibach, jer je koncepcijski pristup u bazi isti. Slavni Slovenci golicali su javnost i živcirali politički establišment korištenjem naci ikonografije i “fanfarama” militarizma dok to Let 3 čine nepodobnim nošnjama i “zvukom Jugoslavije”
Rad bugarskog redatelja Plamena Kartalova treba gledati ne samo kroz prizmu realiziranja korektnog scenskog čitanja klasika operne literature nego i kao poticaj opernim djelatnicima da se iz pjevajućeg stupovlja preobraze u prave dramske umjetnike