#440 na kioscima

27.01.2005  

Nataša Govedić  

I tako dalje?

Kazalište ne umire u trenutku zatvaranja; umire u dugom vremenu gubljenja publike. Upravo zato, smrt kazališta, kao i smrt novina ili časopisa, nipošto se ne može smatrati ''slučajnom''. Smrt kazališta znači da se raspršila ili ugasila cijela jedna kulturalna epoha. Srećom, smrt institucija u našoj je kulturi ekstremno rijetka pojava. Mnogo su češće metuzalemska dugovječnost nekvalitete, brižno njegovanje umišljenih veličina te toleriranje tvrdokornih banalnosti

13.01.2005  

Nataša Govedić  

Scenske optužbe apolitičnoga građanina

Uz adaptaciju Krležina romana Na rubu pameti u izvedbi Dragana Despota (Dvorana Matice hrvatske) te Weissove Patnje gospodina Mockinpotta u režiji Ozrena Prohića (Kazalište Komedija)

13.01.2005  

Suzana Marjanić  

Razgovor sa Zoranom Pavelićem

O performansima i neformalnoj umjetničkoj grupi Močvara (1988.-1991.) te o socijalnoj komponenti umjetnosti ili njegovom projekcijskom krilaticom “BITNO JE DA SE ČUJE GLAS UMJETNIKA”

16.12.2004  

Suzana Marjanić  

Razgovor s Katom Mijatović

O performansima kao izvedbenim produžecima instalacija te o Internetu kao arhivu snova u povodu performansa Markitin san, izvedenoga 25. studenoga 2004. u sklopu eksperimentalno-istraživačkog programa Pilot 04 Studija Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba

16.12.2004  

Tim Mitchell  

Teatar u strogom zatvoru

Želio bih opisati proces nastanka jedne promjene, koliko skromne toliko i monumentalne, koja je nastala uz pomoć tehnika Boalova Forum teatra u Lortonu u ljeto 1997., i na taj način ukazati na neke provizorne zaključke o tome koliko se može očekivati od takve kazališne prakse

16.12.2004  

Nataša Govedić  

Troinstitucionalno jedinstvo: zatvor, bolnica, književnost

Na razini socijalnih simptoma, zanimljivo je da obje predstave iz tako kritičnih i tako “dramatičnih” konteksta kao što su zatvor i bolnica naprosto žele uzmaknuti prema “redu”, stabilnosti i utjesi književnih situacija

18.11.2004  

Nataša Govedić  

Eros subjekta u struganjima šahovske ploče

Indoš je i dalje kriterij domaćeg performansa: čak i kada se ponavlja ili propovijeda, njegovo je svjedočanstvo boli bartovski strastveno – i to ne kroz deklarativno nazivlje priredbe, nego načinom na koji nam se obraća: on traži prijateljsku blizinu kontakta, prijateljsku “brutalnost” otvorenosti

04.11.2004  

Nataša Govedić  

Muško robovanje Hadu

U smislu posljedica koje na ostale prevoditelje može imati smjelost Jovanovićeva postupka, rekla bih da možda nije riječ o revoluciji Goetheova preuzimanja Hoftheatera, ali sigurno je riječ o važnom interpretacijskom pomaku, bliskom Paljetkovim ili Šoljanovim prijevodima Shakespearea

04.11.2004  

Suzana Marjanić  

Razgovor s Damirom Bartolom Indošem

Razgovor s Damirom Bartolom Indošem

21.10.2004  

Zvonimir Peranić  

Teatar Mani Gotovac iščitan determinističkim kaosom

21.10.2004  

Nataša Govedić  

Kome pripada (loša) predstava?

Glumci su obično davno prije premijere svjesni da pripremaju predstavu s kojom neće biti zadovoljni ni oni ni publika, ali ipak nastavljaju u započetu smjeru. Na taj se način ustoličuje neobična hipokrizija, prema kojoj je “pristojnije” umjetnički podbaciti, nego od redatelja i samih sebe zahtijevati uistinu profesionalni tretman

07.10.2004  

Nataša Govedić  

Vizija, autoritarni posao

Umjesto kazališta kao povlaštenog mjesta (etimološki: koliko privilegiranog, toliko i podložnog vlasti), kulturolozi De Certeau i Bourdieu pokazuju zašto je mjesto kreativnosti kao svakodnevne prakse nužno vezano za napuštanje stereotipa o mesijanskoj auri umjetničkih institucija. Kazalište je čin zajedništva namijenjen zajednici, a to znači da je najživlje onda kada je najdemokratskije

07.10.2004  

Robertino Bartolec  

Pokusne životinje na sceni i u publici: drama konclogora

Bez ičeg što bi simuliralo klasičnu naraciju, autori se i dalje bave velikom i važnom temom izdaje humanosti, no ona se ne odnosi samo na određene prostore, nego danas predstavlja izlučni civilizacijski problem

07.10.2004  

Suzana Marjanić  

Antropologija mržnje, zoologija brižnosti

Posljednja scena lutkarske predstave označena je Djevojčicom/Mravicom koja ostvaruje postmortalni ascensus Jakovljevim ljestvama, jer i životinje, u potpunosti sam uvjerena, imaju svoje anđele/glasnike

23.09.2004  

Nataša Govedić  

Konji i mravi protiv generala

O ratu se izgleda može dostojno govoriti samo na maksimalno “sentimentalan” način: sve ostalo niti se ne dotiče njegove neizdržive hladnoće