Sa slovenskim redateljem razgovaramo o izvedbenim projektima skupine Via Negativa te radioničkom radu u Zagrebu na temu Sedam smrtnih grijeha
Jedan od predstavnika na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, u povodu svoje izložbe Poslije umjetnosti ponašanja ostaju samo knjige na izložbi, koja je otvorena 8. ožujka 2005. u Galeriji Vladimir Nazor (Zagreb), prigodom čega je i izveden performans Goblenistica i kapetan Jasminke Mitrić i Zlatana Dumanića, a izniman teorijski uvod u izložbu održala je Ivana Mance, koja je kao i kreatorica Jasminka Mitrić bila odjevena u kreaciju haljine-knjige
Istinski protagonist Fleshdancea kompleksno je uprizoren “kolektivni pogled” kojim se tijelo navodi i na mehaniku žudnje i na poslušnost
Društvo rata sleglo se u društvo korupcijskih rituala. Skupština je grotesknu parafraza, određena parodijskom identifikacijom visokog doma s Markova trga, u smislu deložiranja saborničke procedure u ambijent seoskog mikrosvijeta
U izvedbi Maje Katić, međutim, Ajša s Karenjinom dijeli opipljivo sličan, razorni bijes: što god činilo njezino tijelo, ipak nakon obavljenih erotskih rituala u Ajši, kao i u Ani, ostaje samo užasna praznina (Anina replika u Senjinovoj adaptaciji: To su samo živci...) i strah od još većeg ništavila
Nakon šestodnevnoga (i noćnoga) TEST!-a vidljiv je nedostatak one anarhoidne, subverzivne energije koja je obilježavala festivalske početke
S ovogodišnjeg TEST!-a prenosimo razgovor pulskog performera, jednog od osnivača PUF-a, i profesora na pariškom sveučilištu i osnivača kazališne skupine Les Indifférents
U Muzejskom prostoru palače Narodni dom u Opatičkoj ulici 9. ožujka otvorena je izložba kostimografija Ljubice Wagner. Samozatajna i skromna, u pravilu nerado razgovara o svojem radu, jer smatra kako ga treba gledati te kako se sve što je htjela kazati može iščitati iz njezinih kostima
Lutkarski studio osim pedagoškog rada obuhvaća i stvaranje predstava u kojima djeca glume djeci, odrasli djeci ili pak odrasli odraslima; mnogobrojne humanitarne akcije koje uključuju i u nas još vrlo nerazvijenu art-terapiju
Osječki filmaš, video-umjetnik i performer govori o svojim performansima, o odjevnoj, siromašnoj ikonografiji osječke beskućnice Ane Šebalj, koju koristi u svojim performansima, o warholovskih 15 minuta za Nadu Lang (sa židovskog groblja u Osijeku), o duhovnim susretima s filmovima Fritza Langa, o Osijeku i Langu kao epicentralnim točkama svojih radova, o osječkom Performance Art Festivalu…
Kritici je izložena i Katolička crkva, jedino rješenje koje se predlaže je da se verniki ne rastaju, a žena će naći svoj mir ak ide z njim v sobu pa i kad smrdi i noge nije pral danima. Takvoj recepciji okoline velikim su dijelom krive i one žene koje svojevoljno pristaju na podređenu nametnutu ulogu (majka tvrdi da sam sama kriva što je muž bacil na mene bombu)
O stihijskim izvedbama Schmrtza kao izvedbenoj oporbi protiv tuđmanizma, o Novoj Grupi kao rezu s est/etikom Schmrtza, o radu sa “specifičnim” kazalištima, o izvedbenim aspektima članova domaćinstva Big Brother kuće, “zlatnoga kaveza”…
Unatoč tome što neprestano ismijavaju ideju poštenja koja navodno vodi jedino marginaliziranosti i siromaštvu, ipak je riječ o djeci koja još uvijek sa svojom profesoricom razgovaraju – i to tijekom čitave noći!
O monografiji performansa (u kojoj ga Berislav Valušek određuje kao jednog od rijetkih naših performera koji je performans odabrao kao svoj primarni medij), o duo performansima i akcijama s Josipom Baće, o ekspresivno-ekstatičkim atributima (napregnutom i žestokom kretanju) svojih performansa, o kulinarskoj metafori "rastegnutoga tijesta" za globalne političke integracije…
Voditelj Art radionice Lazareti govori o radikalnoj umjetničkoj praksi i djelatnom nihilizmu kao impulsu stvaranja Lazareta, o dubrovačkoj sceni performansa, o graničnom susretištu kazališta i performansa, te o njegovoj selekciji za ovogodišnji Venecijanski bijenale