Na sceni su originalno četiri stanja kraha, četiri nemira. Ni jedan od likova ne “pucketa” na ognjištu dopadljivosti, kako to hoće ekipa teatra Rugatino. Kod Becketta, Vladimirovo neprestano, nezaustavljivo kretanje na rubu je psihoze. Estragon je iscrpljen do točke u kojoj se “cijedi” s predmeta koje dodiruje. Pozzo je s druge strane “dijagnoze”. Lucky je rob. Što je tu smiješno? Zašto Kovač inzistira na humornom stanju očaja?
U cijeloj predstavi ZKM-a jedino vještica i Pjer Meničanin (kao jež/vlasulja) slobodno iskazuju animalnost i zato su najbolji od svih. Nije slučajno ni da oni jedini imaju noge: repovi su nešto na što se ostali spotiču i tako umjesto vitalnosti vidimo kilavost
Žensko tijelo oduvijek je predmet požude, ali oduvijek i predmet ismijavanja. Žensko tijelo uvijek je tu, na raspolaganju, iskorištavano u svrhu tuđeg zadovoljstva, u svrhu tuđih naslada, uvijek objekt, a tako rijetko izvor samozadovoljstva
Od dvadeset i dva prijavljena projekta za Treći festival prvih četiri su demonstrirani kao performansi, što dokazuje kako raskrinkavanje dominacija zahtijeva i izravnu re/akciju aktivističkoga tijela
Prilično je bilo toplo u Delbonovoj predstavi vidjeti scensku hipi generaciju, njezin bunt protiv Velikih Političkih Očeva, kao i crvenu zastavu (bez ikakvih simbola) koja je ujedinila dio flower power pokreta, nakon kojega je do danas, nažalost, ostala samo revolucionarna studentska tišina
Treba li reći da je unatoč tvrdnjama da mjesta nema ni za lijek na svim predstavama bilo slobodnih mjesta? Moraju li se propusti p. r. nadomještati potezanjem ravnatelja za rukav?
Tu nema nikakvih granica (domaća glumica specijalizirana za vodvilje osjeća početak višednevne migrene)! Nema “forme”: to je govor luđaka, upravo u onom smislu koji je naveo Erazma Roterdamskog da mu 1508. godine napiše pohvalu
Razgovaramo s multimedijalnom umjetnicom u povodu dokumentarno-fiktivnoga performansa U-BITI, što ga autorski potpisuje s Deanom Zahtilom, izvedena na ovogodišnjem, 19. Eur?kazu
Sklonost “ekscesu” i šokantnom više nije dostatna, alternativnost bez promišljanja novih društvenih fenomena i adaptacije umjetničkih praksa kulturalnim promjenama ne jamči razvoj alternativne kulture. Neverbalno kazalište samom činjenicom da nije dramsko ili verbalno – nije nužno ni progresivno, ni antagonističko, ni politično
Mario Kovač povezao se sa Zelenom Istrom, koja se bori, među ostalim, protiv lokalnih moćnika na vlasti te njihova truda da Pulu pretvore u mediteranski Las Vegas. Upriličena je i borba između endemske vrste, primjerka jadranske naftne sipe, koja umjesto crnila ispušta organsku naftu, i poludjeloga istarskoga ribara, koji je oboružan metalnim kolicima iz supermarketa izazvao naftnu sipu na dvoboj
Brijunski je Hamlet neuvjerljiv jer ga ne zanima ni povijest ni teorija Shakespeareova komada, kao što ga ne zanima ni “rak” države u kojoj je uprizoren. Biti “izvan” nije brehtijanska strategija kritičkog promišljanja socijalnih uloga, već malograđanska komocija političke neodgovornosti. Pomalo je jezivo da mi ne znamo igrati revolt, upravo zato jer ga ne znamo ni živjeti
Uz 19. Eurokaz, ne/mogućnostima kulturalnih dijaloga, festivalske skandale i umjetnička ostvarenja, hrvatsku ideologiju samo/žrtvovanja te gigantsku sjenu katoličkih kapelica, nadvitu nad scenskopolitička groblja
Uz 19. Eurokaz te koreografije Anne Terese de Keersmaeker, hiphoperske predstave koreografa Bruna Beltraa te Abou Lagraa
Uz dokumentarno-fiktivni performans U-BITI Labin Art Expressa, što ga autorski potpisuju Dean Zahtila i Xena L. Županić, izvedenoga na ovogodišnjem 19. Eurokazu
Razgovaramo s bolskim multimedijalnim umjetnikom, poznatim po iskazu “reakcije na situaciju”, u povodu izvedbe predstave Krok opera: Cimer fraj Multimedijalne putujuće artističke skupine za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu Šušur (Bol) na ovogodišnjem 19. Eurokazu